INSTRUMENTI OSIGURANJA NAPLATE POTRAŽIVANJA


BANKARSKA GARANCIJA

  • Bankarske garancije nastale su kao sredstvo osiguranja izvršenja ugovornih obaveza stranaka, odnosno zaštita od rizika neurednog izvršenja tih obaveza.
  • Korisnik bankarske garancije ostvarit će uredno izvršenje ugovornih obveza odnosno naknadu štete zbog povrede tih obveza, ako ne od poslovnog partnera onda od banke, koja je izdala garanciju.
  • Banke ne osiguravaju ispunjenje obveze glavnog dužnika. One se samo obavezuju da će korisniku bankarske garancije nadoknaditi štetu u granicama visine iznosa navedenog u bankarskoj garanciji.

potraživanje
isplata zahtjev za po isplaćenoj
garantiranog izdavanje garanciji
iznosa garancije
zahtjev

traži garanciju
Poduzeće A

Poduzeće B





  • Garancije u nacionalnim pravima nisu uređene (osim što su bile uređene u YU, ČSSR, DDR).
  • Postale zanimljive 1975. - poslovi na bliskom istoku, Arapi traže garancije za dobro izvršenje posla plative na prvi poziv.
  • ICC u Moskvi 1978. predložili jedinstvena pravila za pogodbene garancije – jamstvene garancije (tenderska, avansan i garancija za dobro izvršenje posla), nisu plative na 1. poziv (zbog toga malo korištene), ali su i danas u upotrebi
  • ICC Pariz 1978 član 9b – dokumentacija koju treba po garanciji za vraćanje avansa i dobro izvršenje posla priložiti:1. zahtjev za plaćanje, 2. pravomoćnu sudsku ili arbitražnu odluku da korisnik  ima pravo na garantiranu sumu!!! (potrebno je ići na sud ili arbitražu).
  • 1992. ICC donio jedinstvena pravila u Parizu za garancije na 1. poziv – JPGP-458.
  • ICC Pariz 1992 član 20a – svaki zahtjev za isplatu mora biti pisan i mora sadržavati:1. pismenu izjavu koja kaže da nalogodavac garancije nije ispunio svoju obvezu i 2. objašnjenje što točno nije ispunio.
  • U SAD-u od '75 do '85 ekspanzija petrodolara, izgradnja Bliskog Istoka (raspisuju međunarodne tendere, traže se bankovne garancije na prvi poziv).
  • Naručitelji sami sastavljaju garancije na prvi poziv (banka garant se odriče svih prigovora iz prethodnog pravnog posla ili ranijih sudskih sporova).
  • Banke u SAD-u po EDGE Act-u ne smiju izdavat garancije na prvi poziv, taj posao obavljaju osiguravajuća društva. SAD firme ponudile takve garancije ali su ih naručitelji odbili – banke pod pritiskom osmišljavaju STANDBY L/C (zamjena europske garancije na prvi poziv).
  • Banka može izdati garanciju po jednom od slijedećih pravnih oblika:
  1. akcesorno jamstvo (suretyship)
  2. garancija na prvi poziv
  3. mjenični akcept, aval ili indosament (avalist ima pravo na iste prigovore kao i glavni dužnik)
  4. Standby L/C

  • Akcesorno jamstvo – institut iz rimskog prava, sudužnik se obvezuje da će plaćati dug glavnog dužnika ako to on ne učini.
  • Atributi:
  1. akcesornost – dijeli sudbinu glavnog dužnika (ako je potraživanje iz osnovnog posla pravno nevaljano onda je i obveza banke ništavna)

  1. subsidijarnost – vjerovnik mora prvo pokušati naplatiti dug od glavnog dužnika (tužba, sud), a tek nakon toga ide na sudužnika

  1. sudužnik ima pravo na sve prigovore iz osnovnog posla prema vjerovniku


potraživanje
isplata zahtjev za po isplaćenoj
garantiranog izdavanje garanciji
iznosa ukoliko garancije
p.B ne ispuni
svoje obveze zahtjev
traži garanciju
Poduzeće A

Poduzeće B





  • Bankovne garancije plative na prvi poziv
  1. samostalnost – predstavlja apstraktnu obvezu izdavatelja prema korisniku koja je neovisna od ugovornih odnosa između nalogodavca garancije i korisnika, kao i od ugovornih odnosa između nalogodavca i garanta
  1. neakcesornost – garant odgovara korisniku solidarno sa nalogodavcem, što znači da korisnik nije dužan tražiti naknadu od nalogodavatelja
  1. dokumentarna obveza izdavatelja – garant je dužan plaćati garantirani iznos ako korisnik u okviru valjanosti garancije garantu predoči zahtjev za plaćanje (i druge zahtjevane dokumente) i ako su po svom vanjskom izgledu dokumenti identični onima navedenim u garanciji


potraživanje
isplata zahtjev za po isplaćenoj
garantiranog izdavanje garanciji
iznosa garancije
bez obzira
na događaje zahtjev
među A i B
traži garanciju
Poduzeće A

Poduzeće B





  • Osnovna načela garancija na prvi poziv:
  • «PAY FIRST ARGUE LATER»
  • «BANKS DEAL WITH DOCUMENTS AND NOT WITH GOODS OR SERVICES»
  • Garancije na prvi poziv se pojavljuju u dva oblika:
  1. garancije koje su plative samo uz predočenje zahtjeva korisnika za isplatu (simple demand guarantees)
    1. garancije koje su plative uz predočenje zahtjeva korisnika za isplatu te njegove pismene izjave da suprotna strana u ugovoru nije ispunila svoje obveze i objašnjenje što nije ispunjeno (statement of default) – radi se o dokumentarnim garancijama (documentary guarantees).
    • Banka nema obvezu niti pravo provjeravati istinitost tvrdnji ili dokumenata nego ih je dužna prihvatiti ukoliko po svom vanjskom izgledu zadovoljavaju uvjete iz garancije.
    • Klauzula «obavezujemo se plaćati na plaćati poziv» - znači da se banka odrekla svih prigovora i sudskih intervencija – mora plaćati ako su traženi dokumenti predočeni pravovaljano.
    • Korisnik garancije ima pravo zahtijevati od banke plaćanje u bilo kojem trenutku u okviru valjanosti garancije bez obveze dokazivanja nastale štete, a banka nema pravo tražiti dokaze o šteti.
    • Garant prema korisniku nema pravo upotrebljavati:
    • prigovore ništavosti ili nevaljanosti temeljnog pravnog posla,
    • prigovor više sile,
    • prigovor prijeboja međusobnih potraživanja,
    • prigovor, da je potraživanje iz temeljnog posla sporno,
    • prigovor, da je nad imovinom nalogodavca uveden stečajni postupak


Vremenska ograničenja garancije

  • Od 1992. godine garancija postaje neopoziva od s danom njene izdaje (svaka garancija je neopoziva osim ako nije izričito navedeno suprotno).
  • Garancija postaje važeća :
a) s danom njenog izdavanja ili
b) kasnijim datumom ukoliko tako određuje tekst garancije (garancija za vraćanje avansa)

  • Rok valjanosti garancije:
a) kalendarski datum,
b) nastup određenog događaja (npr. s predočenjem dokumenata koji se za istek valjanosti garancije zahtijevaju ili npr. plaćanjem avansa)

  • Bankovna garancija je važeća ako i nema datuma trajanja tada je rok trajanja do zastare (5 god od izdavanja).

  • Ako zadnji dan garancije pada na neradni dan valjanost bankovne garancije se prenosi na slijedeći 1. radni dan. Ako banka ne radi zbog više sile (štrajk, pad telekomunikacija, SWIFT-a) korisnik gubi pravo iz garancije, rok se ne prenosi na 1. radni dan – rizik više sile preuzima korisnik garancije.

  • Obveza banke po izdanoj garanciji prestaje:
    • plaćanjem potpunog garantiranog iznosa,
    • istekom roka valjanosti,
    • vraćanjem garancije prije roka valjanosti,
    • primitkom pismene izjave korisnika da neće tražiti plaćanje po garanciji,
    • s potpunom redukcijom garantiranog iznosa (kod avansnih garancija, garancija za popravke),
    • s nepravovremenim ili nepotpunim predočenjem dokumenata koji se zahtijevaju u garanciji

    • U garanciji banka zahtjeva «dokumenti do datuma isteka valjanosti moraju biti u našem posjedu». Preporučene pošiljke valjaju kod sudskih poslova, ali ne kod bankovnih.

VRSTE BANKARSKIH GARANCIJA

  • Vrste garancija ovisno o riziku što ga garancija pokriva:
  1. Garancija za stvarnost ponude (tender guarantee)
  2. Garancija za dobro izvršenje posla (performance guarantee)
  3. Garancija za povrat avansa (advance payment guarantee)
  4. Platna garancija (payment guarantee)
  5. Garancija za povrat zadržanog iznosa (retention money guarantee)
  6. Garancija za popravak (warranty guarantee)
  7. Carinska garancija (customs guarantee)
  8. Sudska garancija (juridical guarantee)
  9. Konosmanska garancija (B/L guarantee)

  • Obzirom na obvezu polaganja pokrića za danu garanciju, bankarske garancije dijele se na:
  1. pokrivene - nalogodavac polaže novčano pokriće banci čime se garantira ispunjenje obveze
  1. nepokrivene - banka vrši isplatu iz vlastitih sredstava
    • S obzirom na broj banaka koje preuzimaju garancijsku obvezu:
  1. direktne- imamo jednu banku garanta i jednog korisnika
  1. indirektne- između nalogodavca i banke interpolira se jedna ili više banaka koje potvrđuju ili notificiraju garanciju
  • Obzirom na sadržaj, bankovne garancije mogu se podijeliti na dvije velike skupine:
  1. činidbene bankarske garancije- njima banka garantira korisniku garancije da će glavni dužnik obaviti određeni posao –  činidbu, odnosno rad.
    • Banka nije dužna obaviti garantiranu činidbu, već je dužna platiti svotu ugovorenu u garanciji korisniku garancije.
    • Tu spadaju npr.:
    • garancija za pravodobno obavljen posao,
    • garancija za sudionika u licitaciji,
    • garancija za povrat ambalaže, carinska garancija i druge.
  1. kreditne ili platne bankarske garancije - jamče korisniku da će im banka garant isplatiti glavni dug ako to ne izvrši glavni dužnik. Njima se garantira povrat kredita, plaćanje isporučene robe i sl.
  • Ostale vrste garancije:
  • Protugarancije- izdana je u korist banke garanta, kojom se garantira da će banci garantu biti nadoknađeno ono što plati prema garanciji koju je izdala.


Garancija
za isplatu

potraživanje
isplata zahtjev za po isplaćenoj
garantiranog izdavanje garanciji
iznosa garancije
zahtjev

traži garanciju
Poduzeće A

Poduzeće B






  • Supergarancije- njome druga banka garantira da će banka koja je izdala bankarsku garanciju ispuniti svoje obveze iz te garancije.


zahtjev za isplatu regresna naplata


zahtjev za isplatu
potraživanje
isplata zahtjev za po isplaćenoj
garantiranog izdavanje garanciji
iznosa garancije


traži garanciju
Poduzeće A

Poduzeće B




  • Uvjetne garancije - u njenom tekstu naveden je uvjet koji treba biti ispunjen da bi korisniku banka mogla isplatiti iznos iz garancije.
  • Bezuvjetne garancije - kod ove garancije dovoljno je da korisnik garancije podnese banci garantu zahtjev za isplatu iz garancije.
  • Bankarska garancija u formi dokumentarnog akreditiva - banka se po nalogu nalogodavca obvezuje isplatiti novčani iznos pod uvjetom da korisnik u određenom vremenu preda banci pisanu izjavu da dužnik o dospijeću nije izvršio svoju obvezu.


SADRŽAJ BANKARSKE GARANCIJE

  • Osnovni elementi bankarske garancije su:

    • mjesto i datum izdavanja
    • nalogodavac izdaje garancije (principal)
    • naziv i adresa korisnika garancije (beneficiary)
    • garant (guarantor)
    • broj garancije
    • osnovni posao na osnovu kojeg se zahtjeva izdavanje garancije
    • garantna obveza
    • iznos garancije s eventualnim klauzulama o kamatnoj stopi, kliznoj skali i dr.
    • način plaćanja
    • rok valjanosti garancije
    • klauzula o sudskoj nadležnosti
    • klauzula o vraćanju garancije
    • klauzula o redukciji garantnog iznosa
    • način dostave garancije
    • pečat i potpis


PRAVNI ODNOSI I SUBJEKTI KOD BANKARSKE GARANCIJE
  • Osobe koje se pojavljuju u bankarskim garancijama:
  • nalogodavac garancije- dužnik koji se obavezao svom poslovnom partneru da će osiguranje izvršenja obveza garantirati  banka
  • banka- izdaje garanciju -garant
  • korisnik garancije-vjerovnik koji dobivanjem garancije stječe pravo potraživanja prema banci u okviru ugovorenih obveza u samoj garanciji
  • Između ovih subjekata zasnivaju se odvojeni pravni odnosi:
  • nalogodavac i korisnik – predstavlja odnos između stranaka iz nekog osnovnog ugovora. Utvrđuje se koja od stranaka preuzima obvezu ishoditi bankarsku garanciju, kada i kako će nalogodavac sklopiti ugovor s određenom bankom, kakav će biti sadržaj bankarske garancije, rok njezina važenja, uvjeti pod kojima će banka biti dužna ispuniti svoju garancijsku obvezu te isprave koje će korisnik biti dužan prezentirati banci.

  • nalogodavac i banka – nastaje bančinim prihvaćanjem naloga nalogodavca da u skladu s odredbama osnovnog ugovora izda određenu garanciju. Ugovornim odnosom utvrđuju se svi uvjeti pod kojima je banka voljna izdati tu garanciju. Banka ima pravo na naknadu za izdavanje garancije.

  • banka i korisnik – nastaje bančinim dostavljanjem garancije korisniku, a korisnik ju prihvati. Korisnik garancije nema obveze nego samo prava iz garancije.

Prijenos garancije (transfer of guarantee)

  • Označava situaciju kada prvi korisnik garancije ima mogućnost da pravo zahtijevanja isplate po garanciji prenese na treću osobu.

  • Pri prijenosu garancije dolazi do promjene korisnika garancije.

  • Garant prema novom korisniku ne može uvoditi prigovore koje je imao prema prvom korisniku (falsifikaciranje dokumenata, prijeboj).

  • Garancija je prijenosna (assignable) samo pod uvjetom da u svom tekstu posjeduje klauzulu o prenosivosti.

Odstup očekivanog priljeva po garanciji (assignement of proceeds)

  • Po svojoj je osobini cesija potraživanja po garanciji i njen pravni  učinak ne zahtjeva klauzulu u tekstu garancije.

  • Korisnik po garanciji ostaje isti te on prema garantu postavlja zahtjev za isplatu i predlaže zahtijevane dokumente.

  • O odstupu potraživanja garant mora biti obaviješten.

  • Garant prema novom vjerovniku (cesionaru) može uvoditi sve prigovore koje ima prema korisniku garancije (prijeboj itd.).

«Produžite rok valjanosti garancije ili platite» (extend validity or pay)

  • Ako banka garant zaprimi ovakav zahtjev od korisnika dužna je o tom zahtjevu obavijestiti nalogodavca, ako garant plaća po takvom zahtjevu, a bez da je prethodno obavijestio garanta, gubi pravo reimbursa od nalogodavca.

  • Garant jer dužan suspendirati isplatu za «razumno vrijeme» koje je strankama potrebno da se dogovore o produženju roka valjanosti garancije.

  • Dužinu «razumnog roka» ocjenjuje garant sam.

  • Ako garant po isteku «razumnog roka» ne primi nalog za produženje roka valjanosti garancije dužan je plaćati te ne duguje zatezne kamate korisniku.

  • Isplatu po ovakvom zahtjevu garant može odbiti samo ako postoji utemeljen dokaz o pravnoj zloupotrebi garancije.

Pravna zloupotreba garancije

  • Ako je nalogodavac garantu dao likvidne i materijalne dokaze o pokušaju pravne zlorabe garancije od strane korisnika garancije (falsifikaciranje dokumenata, ugovor je izvršen itd.) banka garant je dužna zahtjev za isplatu odbiti iako su joj predloženi dokumenti po vanjskom izgledu skladni s onima navedenim u garanciji.

REALIZACIJA - NAPLATA BANKARSKE GARANCIJE

  • Postupak naplate bankarske garancije dijeli se u nekoliko koraka:
  • Garant je dužan o primljenom zahtjevu za plaćanje bez čekanja obavijestiti svog nalogodavca.
  • Garant je dužan sa razumnom brigom utvrditi da li je predloženi zahtjev za plaćanje u roku i da li se slaže sa svim ostalim uvjetima i predloženim dokumentima po svom vanjskom izgledu u skladu sa rokovima i odredbama garancije.
  • Garant se mora u roku od 3 dana od dana primitka zahtjeva za plaćanje odlučiti da li će zahtijevani iznos isplatiti ili odbiti isplatu.
  • Ako se garant odluči platiti po zahtjevu mora zahtjev za isplatu i dokumente bez čekanja dostaviti nalogodavcu garancije.
  • Ako se garant odluči odbiti isplatu mora o tome odmah korisnika i obavijestiti ga da su mu zahtjev za isplatu i drugi predloženi dokumenti na raspolaganju.
  • Za razliku od akreditivnog prava, pravo bankovnih garancija ne poznaje instituta prekluzije.
  • Garant koji ne reklamira zahtjev za isplatu pravovremeno ili pravilno nije prekludiran i može odbiti isplatu.
  • Predočenje bankarske garancije na naplatu s aspekta korisnika garancija u hrvatskoj praksi:
  1. utvrđivanje dospijeća obveze

    1. utvrđivanja da po dospijeću obveze glavni dužnik nije platio obvezu

    1. opomenu glavnom dužniku da nije platio obvezu te obavijest banci garantu da glavni dužnik nije platio svoju dospjelu obvezu, te da će se, ako tu obvezu ne plati u sljedećih nekoliko dana, pozvati banka garant da podmiri obavezu po bankarskoj garanciji

    1. poziv banci da plati dospjelu neplaćenu obvezu po izdanoj bankarskoj garanciji

    1. obavijest HNB-u ako banka garant odbije platiti garanciju ili se na višekratne pozive da plati ne oglasi

    1. HNB tada isključuje banku koja je izdala bankarsku garanciju a nije ispunila obvezu po toj garanciji

STANDBY AKREDITIV
  • Američke banke po EDGE Actu ne smiju izdavat garancije na prvi poziv, taj posao obavljaju osiguravajuća društva. SAD banke stvaraju STANDBY L/C (zamjena europske garancije na prvi poziv).
  • Standby L/C pretpostavlja abnormalnu situaciju (da jedna strana ne ispuni dogovor) dok klasični komercijalan L/C normalno odvijanje posla, instrument plaćanja, a ne osiguranja.
  • L/C isplativ pri predodžbi 2 dokumenta:
1. Demand for payment (zahtjev za plaćanje)
2. Statement of default (izjava o tome da suprotna strana nije ispunila dogovoreno)
  • 1983. – predzadnja revizija za komercijalne dokumentarne akreditive ( u 1. i 2. članu spominju se standby L/C – ista pravila se primjenjuju na njih kao i za komercijalne).
  • 1993. zadnja revizija dokumentarnih akreditiva (standby L/C nisu posebno uređeni).
  • Američke banke sami kodificiraju pravila, odlaze u Pariz i uspijevaju u tome da ih ICC 1998. prihvati kao svoja.
  • Standby L/C sude se ili po:
    • 1998 – ISP (International Standby Practices)
    • 1993 – UCP 500 (pravila za komercijalne L/C)
  • Da bi se standby L/C sudio po ovim propisima to u tekstu akreditiva mora biti i navedeno (Subject to ISP/98).

Vrste Standby akreditiva


1. Bid bond standby – upotrebljava se u fazi predaje ponude i uspješno zamjenjuje garanciju za stvarnost ponude (tender guarantee).

2. Performance standby – osigurava povrat iznosa šteta zbog neispunjene ugovorne obveze i zamjenjuje garanciju za dobro izvršenje posla (performance guarantee).

3. Advance payment standby – instrument osiguranja za vraćanje avansa i zamjenjuje garanciju za vraćanje avansa (advance payment guarantee).

4. Financial standby – instrument osiguranja povrata kredita.

5. Warranty/Retention money standby – zamjenjuje garanciju za popravak grešaka, odnosno za vraćanje zadržanih iznosa.

6. Commercial standby – kako bi pojednostavili poslovanje Amerikanci su njime zamijenili tradicionalni komercijalni akreditiv i njegovu dosta strogu formu.

  • Ako se posluje po JPO-500 korisnik je suočen sa tim da mora ispunjavati stroge propise koje i kako moraju izgledati dokumenti što ih predaje:
    • trgovačka faktura,
    • konosman (ako je unclean ili «krcano na palubu»(on deck) – banke ne primaju),
    • polica osiguranja,
    • težinski certifikati,
    • certifikati kvalitete…

  • Posebnost njegove uporabe u okviru ISP/98 je u tomu što ISP/98 za razliku od UCP-500 ne sadrži stroga pravila glede kontrole pojedinih akreditivnih dokumenata.

  • Banka prima dokumente kako su priloženi (u skladu sa naputkom nalogodavca akreditiva), bez strogih pravila oko sadržaja i izgleda tih dokumenata, jedino moraju odgovarati po vanjskom izgledu (on their face) i biti u skladu sa rokovima i uvjetima akreditiva (terms and conditions).

  • Dodatne dokumente banka ne pregledava niti ih uvažava.
  • Zahtjev za plaćanje mora biti dan na jeziku kojim je pisan standby akreditiv, svi drugi dokumenti mogu biti na drugim jezicima. Dokumenti su akreditivno sukladni ako:
  • ako posjeduju odgovarajući naziv (appropriately titled)
  • ako služe namjeni za koju su izdani (serve the function of that type of document)


Vrste standby akreditiva glede na rok i način honoriranja dokumenata:

  • Akreditiv za cash transakcije: Standby plativ na pogled (at sight).

  • Akreditivi za kreditne operacije:
1. Akreditiv sa odloženim plaćanjem (deferred payment)

2. Akceptni akreditiv (by acceptance of a draft) – uz dokumente, nalogodavac akreditiva šalje i mjenicu koju akceptira banka – najelegantniji način refinanciranja osnovnog posla; bilo sa osnove eskontiranja ili forfetiranja)

3. Negociacijski standby (by negotiation) - mjenica je trasirana na nalogodavca, služi kao potvrda plaćanja

ISP/98 ne uređuju:
  • Back to back standby
  • Revolving standby

  • Obveza izdavatelja standby akreditiva je:
Neopoziva – postaje sa danom njegovog izdavanja,
Neovisna – od pravnog odnosa između banke i nalogodavca (stečaj, ramburs),
Dokumentarna – glede na vrstu i broj propisanih dokumenata koje banka provjerava samo «on their face» (rizik falsifikata snosi nalogodavac).

  • Osnovne stranke u akreditivnom poslu:
  • nalogodavac (applicant)
  • akreditivna banka (issuer)
  • korisnik (beneficiary)
    • Osim ovih osoba u akreditivnom poslu se mogu još pojaviti:
  • drugi akreditivni korisnik (transferee beneficiary), ako je akreditiv prenesen
  • novi vjerovnik (assignee), po odstupu očekivanog priljeva od akreditiva
  • Banke u akreditivnom poslu:
  • akreditivna banka (issuing bank)
  • avizirna banka (advizing bank)
  • potvrđujuća banka (confirming bank)
  • ovlaštena – nominirana banka (nominated bank) koja može nastupiti kao isplatna banka (paying bank) ili kao transferna banka (transfering bank).
  • rambursna banka (ramboursing bank)
  • Automatski amandman po ISP/98 – ukoliko u akreditivu piše «subject to automatic amandman» nalogodavac može promijeniti akreditivni iznos, rok valjanosti ili bilo koju drugu stavku u akreditivu bez pristanaka korisnika.
  • Mora biti navedeno na što se točno odnosi automatski amandman. Potreba je i izjava u akreditivu «prethodno suglasje korisnika nije potrebno».
  • Ako u akreditivu takve klauzule nema za svaku promjenu potrebno je suglasje korisnika, djelomično suglasje se smatra nevažećim.

Rok valjanosti standby akreditiva
  • Ukoliko rok nije naveden akreditiv je nevažeći (kod garancije do zastare).
  • Zahtjev za plaćanje mora biti predan banci pred istekom zadnjeg dana naznačenog roka.

Utjecaj više sile na rok valjanosti

  • Prema ISP/98 u slučaju da zadnji dan roka valjanosti zahtjeva za plaćanje banci nije moguće predložiti IZ BILO KOJEG RAZLOGA (uključujući i višu silu) zadnji se dan roka valjanosti automatski produžuje na 30. kalendarski dan od dana kada banka ponovo započne normalno poslovanje – puno bolje za korisnika (pri garancijama i komercijalnim akreditivima rizik više sile snosi korisnik).
  • Datum slanja preporučene poštanske pošiljke nije relevantan i ne uzima se u obzir.
  • Zahtjev «Produžite rok ili platite» (Extend validity or pay) - kupac nije stigao provjeriti da li je sve u redu sa robom ili radovi još nisu završeni, a ne želi izgubiti garanciju.
  • Tako formulirani zahtjev smatra se kao zahtjev za plaćanje koji uključuje suglasje korisnika akreditiva. Banka ima 7 dana (vrijeme za kontrolu zahtjeva) da standby akreditiv produži, ako ga ne produži dužna je plaćati, JPO-500 nemaju sličnog pravila, a pri garancijama banke imaju 3 dana za donijeti odluku.
  • Banka ima rok 7 dana da predložene dokumente ili honorira ili reklamira, ako ih vrati mora ispuniti uvjete:
  • rok (7 dana)
  • obavijestiti korisnika o reklamaciji telekomunikacijskim sredstvom
  • konkretizirano obrazloženje i navedeni propusti zbog kojih banka vrši reklamaciju
  • Prekluzija (gubitak prava): Ako banka sa zakašnjenjem ili nepravilno reklamira dokumente izgubi svoja prava i dužna je plaćati. Učinak prekluzije vrijedi za akreditivnu i potvrđujuću banku, NE za nominiranu – isplatnu banku.

Prijenos standby akreditiva
  • Prenošljivost standby akreditiva mora biti u akreditivu izričito dozvoljena.
  • Ako je standby akreditiv označen kao prenosiv vrijedi:
  • dozvoljen je višestruki vertikalni prijenos akreditiva (multiple transfers). Po JPO-500 komercijalni akreditiv može se prenositi samo jednom.
  • zabranjen je višestruki horizontalni prijenos akreditiva (partial transfers). Po JPO-500 komercijalni akreditiv se može prenositi na taj način.
  • Odstupanje očekivanog priljeva (assignment of proceeds).
  • Ovaj institut dolazi do izražaja pri forfetiranju akreditivnih potraživanja.
  • Po ISP/98 za odstupanje očekivanog priljeva potrebno je suglasje akreditivne ili nominirane banke (acknowledgement of assignment), dok po JPO-500 ono nije potrebno.
  • Po ISP/98 za razliku od JPO-500 djelomično odstupanje akreditivnog priljeva nije dozvoljeno.

MJENICA
  • Mjenica je vrijednosni papir propisanog oblika, koji sadržava obvezu na isplatu određene svote novca.
  • Kroz povijest mjenica je imala različite funkcije, a danas ima trostruku ulogu kao:
    • kreditno sredstvo
    • sredstvo osiguranja plaćanja i
    • sredstvo plaćanja
    • Kao kreditno sredstvo mjenica omogućuje premošćenje razdoblja trenutne insolventnosti.
    • Njenim izdavanjem i određivanjem dospijeća u bližu ili daljnju budućnost može se odgoditi plaćanje obveza i osigurati normalno odvijanje poslovanja.
    • Kreditni karakter mjenice očituje se i u primjeni eskonta.
    • Mjenica kao kreditno sredstvo funkcionira i u slučaju kredita odobrenih na osnovi mjenice koji mogu biti eskontni, avalni , akceptni i rambursni.
    • Kao sredstvo osiguranja plaćanja mjenica se koristi za osiguranje plaćanja potraživanja iz prometa roba i usluga, u kom slučaju kupac robe/usluge izdaje prodavatelju mjenicu koju će prodavatelj predati na naplatu u slučaju da mu kupac do ugovorenog roka ne podmiri njegovo potraživanje.     
    • Mjenicu kao sredstvo osiguranja plaćanja koriste financijske institucije pri odobravanju kredita, kada od korisnika kredita za osiguranje povrata traže da im preda, bianco mjenicu.
    • Kao sredstvo plaćanja mjenica dolazi do izražaja u trenutku podnošenja na naplatu dospjele mjenice. To se očituje kod povezivanja vjerovnika i dužnika u lancu plaćanja putem mjenice.

potraživanje
Poduzeće A

Poduzeće B



izdaje mjenicu
žiro račun
naplaćuje mjenicu
sa žiro računa p.B


    • Mjenica se definira kao vrijednosni papir čiji su sastojci, prijenos i ostvarenje uređeni propisima mjeničnog prava.

    • Značajke mjenice su sljedeće:

  1. mjenica je pisana isprava,
  1. strogo je formalni papir čiji su bitni sastojci određeni Zakonom o  mjenici,

  1. prezentacijski je vrijednosni papir, tj. dužnim mora ispuniti obvezu tek po prezentaciji, predočenju mjenice,

  1. obligacijski je VP čiji je sadržaj novčano potraživanje pa za sadržaj ne može imati neko drugo potraživanje,
  2. vrijednosni je papir po naredbi jer joj takvo svojstvo Zakon izričito priznaje, a može ga izgubiti na temelju izričite klauzule trasanta (rekta klauzula),

  1. mjenica je VP javne namjere – imatelju mjenice pripada pravo upisano na samoj ispravi. Vrijedi načelo formalne istine,

  1. mjenična je obveza apstraktna. U trenutku izdavanja mjenice obveza se odvaja od građanskopravnog odnosa na temelju kojeg je izdana, tj. ona je neovisna o njemu. Pravna egzistencija i prestanak mjenične obveze su samostalni, a svaki potpisnik mjenice odgovara za mjeničnu obvezu na temelju svog potpisa,
  1. mjenične obveze potpisnika su samostalne pa nevaljanost jednog potpisa nema za posljedicu nevaljanost obveze drugih potpisnika,

  1. svi potpisnici mjenice solidarno odgovaraju imatelju mjenice.

  • Po Ženevskoj konvenciji iz 1931. godine kada je donesena uredba o mjenici koju je prihvatila cijela Europa kao i Hrvatska sukcesijom od Jugoslavije uređen je osnovni oblik mjenice koji se danas više gotovo ne upotrebljava u praksi:

  • Trasirana mjenica – redovna vrsta mjenice u kojoj uvijek postoji bezuvjetni nalog trasanta (izdavatelja) upućen trasatu za plaćanje određene svote novca korisniku mjenice (remitentu). Trasat je u pravilu trasantov dužnik ili kreditor, koji postaje glavni dužnik ili kreditor, koji postaje glavni mjenični dužnik, odnosno akceptant tek tad mjenicu prihvati (akceptira).

potraživanje
Poduzeće A

Poduzeće B



izdaje mjenicu
nalog za plaćanje
naplaćuje mjenicu
Dužnik
Poduz. B



  • Danas se u praksi koriste dvije osnovne vrste mjenica:
  • Trasirana mjenica po vlastitoj naredbi - trasant i remitent su iste osobe; Trasant je u ovom slučaju vjerovnik koji izdaje u svoju korist mjenicu i podnosi je dužniku (trasatu) na akcept.
  • Vlastita trasirana mjenica - Izdaje je dužnik kako bi je predao vjerovniku (remitentu), trasant se sam obvezao na plaćanje svote na koju mjenica glasi. Akcept kao niti regres ne postoje. Trasant je istovremeno i trasat.

Ostale vrste:

    • Kreditna mjenica – važna kod dodjele kredita (zajmova). Dužnik predaje zajmodavatelju akceptiranu mjenicu. Ako dužnik ne odgovori pravodobno svojoj obvezi, vjerovnik ga može tužiti tužbom iz mjenice.

    • Domicilirana mjenica – takva mjenica na kojoj je označena osoba koja predstavlja mjenični domicilijat (banka    preko koje se vrši isplata mjenice).

    • Vlastita mjenica – pri ovoj mjenici pojavljuju se samo dvije osobe izdavatelj mjenice i remitent. Pravna osoba sama izdaje mjenicu kojom garantira plaćanje vjerovniku.

    • Bianco mjenica – buduća mjenica, vrijednosni papir koji tek naknadnim ispunjenjem može postati mjenica. Nema sve bitne elemente, a izdana je s tim da se bitni elementi koji nedostaju naknadno upišu. Upravo zbog toga se ne može označiti kao mjenica.

    • Minimalni element koji mora posjedovati bianco mjenica je jedno od slijedećeg:
    • potpis trasanta (vlastita mjenica),
    • potpis trasata (mjenica trasirana po vlastitoj naredbi),
    • potpis trasanta i akceptanta (vlastita trasirana mjenica).

  • Uz predaju bianco mjenice dužnik treba izdati i predati i ovlaštenje za ispunjavanje bianco mjenice.

  • Ovlaštenje za ispunjavanje bianco mjenice sadrži uputu vjerovniku da u slučaju ne isplate dužnika ispuni bianco mjenicu i tako se namiri.

  • Elementi koji nedostaju u bianco mjenici jesu:

1) Mjesto, datum izdanja Sjedište izdavatelja mjenice,
datum kada vjerovnik
mjenicu ispuni

2) Iznos Saldo dospjelih i
nenaplaćenih obveza,
vidljiv iz poslovnih knjiga

3) Dospjelost A vista ( 1 g. od ispunjenja
mjenice)

4) Remitent Vjerovnik

5) Mjesto i osoba pri Banka gdje dužnik ima
kojoj se mjenica može račun
naplatiti


IZDAVANJE MJENICE
  • Izdavanjem mjenice trasant ili izdavatelj mjenice preuzima fiksno određenu mjeničnu obvezu kako prema remitentu tako i prema svim kasnijim imateljima te mjenice.
  • Trasant izdaje i potpisuje mjenicu i time postaje prvi dužnik i odgovara da će mjenica biti akceptirana i plaćena. Trasant odgovara za isplatu mjenice čak i u slučaju da postoji klauzula da ne odgovara za akcept.
  • Mjenica se izdaje na mjeničnom blanketu, koji je propisan Pravilnikom o izdavanju, distribuciji, povlačenju iz uporabe i zamjeni jedinstvenog mjeničnog blanketa RH.
  • Mjenice može izdavati svaka osoba koja posjeduje odgovarajuće pokriće ili će ga imati u trenutku dospijeća mjenice.
  • Mjenica nema nikakvog ograničenja glede namjene i visine plaćanja. Može se izdati za sve vrste plaćanja iz dužničko-vjerovničkih odnosa nezavisno od visine svote koja se podmiruje.
  • Unošenje podataka u mjenicu mora biti čitljivo, bez precrtavanja, brisanja, dodavanja jer se u tom slučaju mjenica ne bi mogla naplatiti.
  • Ukoliko je na mjenici napisano više različitih iznosa kao potraživanje vrijedi najmanji iznos.
  • Mjenicu može potpisati jedino zakonski zastupnik koji je u sudskom registru upisan ili osoba koju je zakonski zastupnik pismeno ovlastio da potpiše pojedinu-konkretnu mjenicu. Ukoliko mjenicu potpiše treća osoba, za traženi iznos odgovara ona osobno, a ne tvrtka.
  • Mjesto izdavanja je bitno radi zakona koji se primjenjuje.
  • Ako na mjenici nema oznake mjesta izdavanja mjenice, vrijedi mjesto označeno uz ime trasanta, ako mjesto nije niti tamo označeno mjenica je nevažeća.
  • Ako na mjenici nema oznake mjesta plaćanja mjenice, vrijedi mjesto označeno uz ime trasata, ako mjesto nije niti tamo označeno mjenica je nevažeća.
  • Ako na mjenici nije označena dospjelost, plativa je a vista, ali je treba podnijeti na naplatu u roku od 1 godine od datuma izdavanja inače je mjenica nevažeća.
  • Ukoliko na mjenici nije navedena riječ mjenica, takva isprava je nevažeća.


INDOSIRANJE MJENICE

  • Indosament je pismena izjava imatelja mjenice (indosanta) da se mjenična svota plati novom vjerovniku (indosatoru) koju potpisuje indosant.
  • Indosant u ovom slučaju prestaje biti mjenični vjerovnik i postaje dužnikom.
  • Indosament se obično obavlja na poleđini, ali vrijedi ako je napisan i na prednjoj strani. Ako na mjenici nema mjesta uz nju se veže posebni list- alonž.
  • Indosament se može dati kao:
  • Puni indosament- sadrži podatke o pravnoj osobi na koju se obavlja prijenos, s datumom i mjestom prijenosa, a može se staviti i osnova prijenosa.
  • Bianco indosament - ne sadrži podatak o osobi na koju se prijenos obavlja. Umjesto naziva pravne osobe na koju se prijenos obavlja, stavlja se klauzula “na donositelja”.
Indosamentom se prenose sva prava koja proistječu iz mjenice kao što su: pravo da od trasata traži akcept mjenice, da podigne protest, da prenese mjenicu na drugu osobu, da traži isplatu na dan dospijeća te pravo regresa od drugih mjeničnih dužnika.
Primjena indosamenta omogućuje neograničeno cirkuliranje mjenice u prometu. On omogućava sigurnost naplate svaki potpisnik odgovara mjeničnom vjerovniku da će mjenica biti akceptirana i isplaćena.

AKCEPTIRANJE MJENICE

  • Akcept je trasatova izjava uz potpis na mjenici o prihvaćanju trasantova poziva da plati mjeničnu svotu.
  • Podnošenje mjenice na akcept nije obavezno.
  • Akcept mora biti bezuvjetan, a može se dati na cijelu mjeničnu svotu ili na njezin dio. Stavljanjem izjave o potpunom ili djelomičnom akceptu trasat postaje glavni dužnik za odgovarajući dio mjenične obveze.

AVAL MJENICE

  • Aval je mjenično jamstvo kojim se može osigurati isplata mjenične svote u cjelini ili jednim dijelom. Avalist je treća osoba, ali to može biti i netko od potpisnika mjenice.
  • Valjanost avala očituje se potpisom na prednjoj strani mjenice ako to nije potpis trasata ili trasanta. Avalist treba izjaviti i za koga jamči, inače se smatra da jamči za trasant što je nesmisleno u slučaju trasirane mjenice po vlastitoj naredbi.
  • Avalist odgovara onako kako odgovara i onaj za koga jamči, a njegova obveza vrijedi i onda ako je obveza za koju jamči ništavna.
  • Kad isplati mjenicu avalist ima pravo regresa prema onome za koga je jamčio i prema svima onima koji su za tu mjenicu odgovorni.

AMORTIZACIJA MJENICE

  • Amortizacija je sudski postupak poništenja nestale mjenice. Postupak se pokreće kod općinskog suda u mjestu plaćanja, na prijedlog imatelja mjenice kojem je nestala bilo gubljenjem, krađom, uništenjem i sl.
  • Postupak se pokreće prijedlogom u kojem se mora navesti glavni sadržaj nestale mjenice i učiniti vjerojatnim da je predlagatelj mjenicu imao ili da mu na temelju nje pripada neko pravo.
  • Nakon toga će sud izdati oglas u Narodnim novinama u kome se navodi da onaj kod koga se nalazi mjenica pokaže mjenicu sudu u roku 60 dana jer će je sud proglasiti poništenom.
  • O cijelom procesu izvještava se akceptant ili trasanta koji je zabranio podnošenje mjenice na akcept stavljajući mu do znanja da mjeničnu svotu može platiti predlagaču amortizacije.
  • Na temelju amortizirane mjenice ne mogu se ostvarivati mjenična prava.
  • Svrha je amortizacije da na temelju odluke o amortizaciji predlagatelj može protiv akceptanta ostvariti mjenična prava kao da ima neamortiziranu mjenicu.

NAPLATA MJENICE

  • Isplata mjenice predstavlja jednu od najbitnijih mjeničnih radnji. Ako isplatu vrši glavni mjenični dužnik, gase se obveze ostalih dužnika.
  • Isplata mjenice moguća je dobrovoljno i prisilno.
  • Mjeničnu svotu je u prvom redu pozvan platiti glavni dužnik.
  • Svi ostali potpisnici na mjenici odgovaraju solidarno da će mjenica biti plaćena. Protiv njih vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu ako mjenica ne bude plaćena o dospijeću od strane glavnog dužnika.
  • Mjenica se mora podnijeti na naplatu na dan dospijeća ili u roku od dva dana koji slijede.
  • Mjenica po viđenju plativa je u trenutku podnošenja na naplatu, a može se podnijeti na naplatu u roku od jedne godine od datuma izdanja.
  • Mjenicu na naplatu podnosi remitent koji je u posjed mjenice došao neprekinutim nizom indosamenata.
  • Kod mjenice datum dospjelosti se može iskazati samo na četiri načine:
      1. a vista,
      2. na određeni kalendarski datum,
      3. na određeni dan od izdaje mjenice,
      4. na određeni dan od akcepta mjenice.
  • Svi ostali načini (na određeni dan od primanja fakture ili ispostave robe) čini mjenicu nevažećom.
  • Trasirana se mjenica podnosi na isplatu trasatu, odnosno banci gdje se nalazi račun trasata ukoliko je na mjenici naveden domicilijat.

  • Dužnik nije dužan isplatiti mjenicu prije njene dospjelosti.

  • Naplata mjenice obavlja se do visine pokrića na računu dužnika. Nedostatak sredstava nadoknađuje se uzimanjem sa ostalih dužnikovih računa, posredstvom automatizma organizacije platnog prometa.

  • Mjenica se podnosi na naplatu zajedno sa virmanskim nalogom za naplatu. Tim nalogom vjerovnik nalaže domicilijatu da na teret računa mjeničnog dužnika izvrši prijenos sredstava u korist vjerovnika.

  • Mjenica koja se nije mogla naplatiti zbog nedostatka sredstava može se naplatiti s računa avalista. Ova naplata provodi se na zahtjev vjerovnika.
  • Da bi se osigurala sigurna naplata mjenice, vjerovnik mora voditi računa o solventnosti dužnika.


PROTEST MJENICE

  • Protest se podiže u slučaju kada se mjenica nije mogla naplatiti niti od dužnika ni avaliste.

  • Protest je javna isprava kojom nadležni organ potvrđuje da su poduzete radnje za isplatu mjenice i navodi rezultat tih radnji.

  • Postupak pokreće imatelj mjenice pismenim ili usmenim zahtjevom kod javnog bilježnika uz koji prilaže obrazac protestne izjave, te prijepis ili fotokopiju mjenice.

  • Protest je vezan uz rok. Ako je mjenica plativa po viđenju, protest se mora podići u roku od godine dana od dana izdanja.

  • Protest zbog neisplate mjenice plative na određeni dan mora se podići jednog od dvaju radnih dana koji dolaze za danom plaćanja mjenice.

  • Pravodobno podignut protest pretpostavka je ostvarenja regresnih prava imatelja mjenice. Protekom tog roka ne može se više podići protest i imatelj mjenice gubi svoja prava protiv regresnih dužnika.

  • Nakon izvršenog protesta mjenica se može naplatiti sudskim putem u ovršnom ili parničnom postupku.

NOTIFIKACIJA

  • Notifikacija je obavijest imatelja mjenice potpisnicima mjenice o nemogućnosti da dobije isplatu mjenice.
  • Cilj notifikacije je da regresni dužnici doznaju o dospjelosti obveze i dobrovoljno iskupe protestiranu mjenicu čime se izbjegavaju nepotrebni troškovi.
  • Notifikacija se čini na sljedeći način: imatelj mjenice obavještava o odbijanju isplate trasanta i indosanta u roku od četiri dana nakon dana protesta, ili nakon podnošenja mjenice ako u ovoj postoji odredba bez “ troškova ”. Svaki indosant mora u roku od dva radna dana priopćiti indosantu koji mu prethodi.
  • Notifikacija mora sadržavati priopćenje o neisplati, te o podizanju protesta.
  • Tko ne da obavijest u propisanom roku, odgovara za štetu koja nastane zbog njegova propuštanja do visine mjenične svote.

REGRES IMATELJA MJENICE

  • Regresni dužnik dužan je isplatiti imatelju mjenice cjelokupnu regresnu svotu, u protivnom imatelj mjenice ima pravo postupiti protiv svih osoba koje su trasirale mjenicu.
  • Imatelj mjenice ovlašten je odbiti djelomičnu isplatu.


REGRES DALJNJEG REGREDIJENTA

  • Kad imatelj mjenice ostvari regres, ostaje još pitanje međusobnog odnosa regresnih obveznika.
  • Važan položaj akceptanta kao glavnog dužnika prema mjeničnim obveznicima, te položaj trasanta i ranijih indosanata prema kasnijim indosantima: svaki kasniji obveznik koji je isplatio mjenični dug može tražiti naknadu od svojih prednika, a može tražiti isplatu i od glavnog dužnika.
  • Glavni dužnik odgovara svima- tek kad on plati, prestaje mjenična obveza za sve obveznike.

POVRATNA MJENICA

  • Povratna mjenica omogućuje vjerovniku naplatu izvan mjeničnog spora. Ona se koristi umjesto zahtjeva za isplatu mjenice ako nije protivno ugovoreno.
  • Regres se može ostvariti naplatom nove mjenice, trasiranom po viđenju na koju od osoba njemu odgovornih, i koje su plative u mjestu prebivanja te osobe, odnosno povratnom mjenicom.
  • Povratna mjenica obuhvaća regresnu svotu, naknadu za posredovanje i pristojbu za povratnu mjenicu.


ZADUŽNICA
  • Zapljena računa po pristanku dužnika oblik je dobrovoljnog izvansudskog osiguranja i naplate tražbine.
  • Poticaj razvoju ovog pravnog instituta bilo je ukidanje akceptnog naloga uz mjenicu najraširenijeg oblika osiguranja tražbine, čime je nastala potreba za efikasnijim sredstvima koja će ubrzati rješavanje problema naplate.
  • Institut zapljene računa po pristanku dužnika razvio se dalje tako da se izmijenjenim institutom – zadužnicom vjerovnika stavlja u mnogo povoljniji položaj nego u kojem se nalazio.
  • Bolje položaj je osiguran činjenicama da se:
    • jednom ispravom mogu zaplijeniti svi računi dužnika,
    • njome obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i treće osobe u svojstvu jamaca plataca,
    • isprava se može prenositi na treće osobe,
    • osim zapljene računa može provesti ovrha i na drugoj imovini dužnika.

  • Zadužnica je isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis dužnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene njegovi računi ili svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom izravno isplaćuje vjerovniku.

  • Takva isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

  • Zadužnica kao sredstvo osiguranja naplate tražbine i kao sredstvo ovrhe na računima dužnika s učincima pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali i kao ovršna isprava podobna za sudsku ovrhu na drugoj imovini dužnika, svojim izrazito prisilnim karakterom postaje učinkovitije sredstvo osiguranja od mjenice.

  • Zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, što znači da dužnik nema na raspolaganju nijedan redovan pravni lijek niti sredstvo kojim bi uspio spriječiti ili odgoditi provođenje ovrhe na njegovim novčanim sredstvima.

  • Odgovornost potpisnika mjenice sadržajno je ista kao i odgovornost potpisnika zadužnice, međutim postupak naplate putem zadužnice daleko je brži od mjenice, budući da se izbjegava parnični postupak.

  • Dužnik po zadužnici mogu biti fizičke i pravne osobe koje imaju poslovnu sposobnost, tj. kojima Zakon priznaje poslovnu sposobnost.

ELEMENTI ZADUŽNICE
  • Zadužnica, kao formalni pravni posao da bi bila pravovaljana, osim pisanog oblika nužno mora sadržavati i neke druge elemente. Tako da svaka valjana zadužnica treba sadržavati slijedeće elemente:
      1. oznaka da je riječ o zadužnici,
      2. tražbina koja se plijeni,
      3. dužnikova suglasnost da se zaplijene njegov račun ili računi,
      4. oznaka računa koji se plijeni,
      5. dužnikova izjava o izravnoj isplati vjerovniku,
      6. oznaka vjerovnika,
      7. oznaka dužnika i njegov potpis,
      8. javnobilježnička ovjera dužnikova potpisa,
      9. mjesto i datum izdavanja zadužnice.

      1. Zadužnica je sredstvo osiguranja i prisilne naplate isključivo novčane tražbine.

        1. Zadužnica mora sadržavati: opseg tražbine, iznos glavnice, vrstu kamata i kamatnih stopa, ponekad i naznaku banke čiju kamatnu stopu valja primijeniti,      tijek kamata, troškove s naznakom kamata ili bez njih i obroke s točnim brojem i iznosom obroka, ako je određeno obročno plaćanje.

DOSPJELOST ZADUŽNICE

        1. Dospjelost zadužnice ovisi o sporazumu strana iz pravnog posla. U zadužnici se može navesti točno određeni datum kada se ona može podnijeti na naplatu.

        1. Ponekad to nije moguće unaprijed odrediti, posebno kada se radi o obvezi koja dospijeva obročno.

        1. Npr. ako je ugovoreno da zakašnjenje dužnika u otplati pojedinih obroka ima za posljedicu dospijeće svih neplaćenih obroka, očito je da vjerovnik ne može unaprijed znati kad će se to dogoditi. Tada strane mogu u zadužnicu unijeti klauzulu dospjelosti na način da obveza dospijeva na naplatu u trenutku podnošenja zadužnice pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa.

        1. Ovime se dužnik stavlja u nepovoljniji položaj jer vjerovnik sam odlučuje kada će pokrenuti postupak naplate podnošenjem zadužnice na naplatu.

        1. Postoji vrlo velika opasnost da vjerovnik podnese na naplatu zadužnicu iako je dužnik svoju obvezu podmirio u cijelosti.

        1. To može biti vrlo nepovoljno za dužnika jer zakonom nije predviđeno niti jedno učinkovito sredstvo kojim bi se mogla spriječiti naplata duga koji je već podmiren.


ZADUŽNIČKO JAMSTVO
  • Vjerovnik može i dodatno osigurati svoju tražbinu tako da, uz dužnika, za obvezu iz zadužnice odgovara i neka treća osoba. Ta treća osoba pojavljuje se u zadužnici kao jamac – platac.

  • Jamac-platac solidarno odgovara za ispunjenje dužnikove obveze.

  • Jamac – platac je osoba koja odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od oba u isto vrijeme.

  • Vjerovnik mora obavijestiti jamca da mu glavni dužnik nije na vrijeme ispunio obvezu, inače će odgovarati za štetu koju bi jamac pretrpio zbog toga.

  • Ukoliko vjerovnik naplati svoju tražbinu od jamca, jamac ima pravo postaviti regresni zahtjev prema dužniku.


PRIJENOS ZADUŽNICE

  • Vjerovnik je ovlašten svoja prava iz zadužnice prenositi ispravom na kojoj je javno ovjeren njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik.

  • Zadužnica se dakle može prenositi cesijom. Prenositelj, prijašnji vjerovnik (cedent), prenosi tražbinu osiguranu zadužnicom na treću osobu, novog vjerovnika (cesionara), koji stupa na mjesto prijašnjeg vjerovnika.

  • Prijenosom zadužnice prenosi se pravo iz zadužnice (pljenidba računa dužnika) i prava iz osnovnog pravnog posla koji je i osnova izdavanju zadužnice.

POSTUPAK NAPLATE ZADUŽNICE

  • Zakonom se zadužnici osim svojstva pravomoćnog rješenja o ovrsi, daje svojstvo ovršne isprave, te se u skladu s tim može zahtijevati i ovrha putem suda protiv dužnika ili jamca na drugim predmetima ovrhe.

  • Pod predmetima ovrhe razumiju se stvari i prava na kojima se po Zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine.

  • Vjerovnik u slučaju da na računu dužnika koji je predmet ovrhe nema dovoljno sredstava, može pokrenuti sudsku ovrhu na temelju ovršne isprave radi naplate svoje tražbine.

  • Predmeti ovrhe mogu biti: imovina(pokretnine, nekretnine), tražbine i sl.


AMORTIZACIJA ZADUŽNICE

  • Budući da je zadužnica vrijednosni papir, amortizacija se provodi po propisima koji se primjenjuju za amortizaciju vrijednosnih papira.
  • Osoba ovlaštena za pokretanje postupka je ona koje po toj ispravi može ostvarivati neko pravo ili ima interes da se isprava sudski poništi. Amortizaciju može zahtijevati vjerovnik, ali i dužnik zbog opasnosti od zlouporabe.
  • Utvrdi li sud da je zahtjev za pokretanje postupka amortizacije osnovan objavljuje se oglas u Narodnim novinama u kojem se poziva da se zadužnica pokaže sudu tj. opomena da će zadužnica biti poništena ako se u danom roku ne stavi prigovor na njeno poništenje.
  • Za vrijeme trajanja oglasa pravne osobe koje obavljaju poslove platnog prometa za dužnika ne smiju na temelju zadužnice čije je poništenje u tijeku obaviti bilo kakve isplate u korist vjerovnika.


HIPOTEKA

  • Hipoteka je pisano jamstvo za kredit, u nekretninama, kojim se osigurava dani kredit.

  • Hipoteka je vrijednosni papir- nota, koja dokazuje pravo kreditora i omogućuje mu:

  1. naplatu prinudnom prodajom, i

  1. prijenos hipoteke na drugu osobu, koja time stječe pravo naslovitelja.

    • Hipoteka je dobrovoljno založno pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u posjed i koje ga ne ovlašćuje da drži zalog u posjedu.

    • Po svom sadržaju hipoteka je uvijek jamstvo za novčanu tražbinu. Nekretnine odgovaraju za dug kao objekt koji se može pretvoriti u novac tako da je zapravo pravi predmet hipoteke vrijednost nekretnina.

    • Hipoteka je stvarni teret na nekretninama, tako da umjesto osobne odgovornosti dužnika za dug postoji realna odgovornost, pa tako svakodobni vlasnik nekretnina na kojima postoji hipoteka odgovara za ispunjenje tražbine.

kredit
Banka

Poduzeće B


osiguranje
hipoteka
u slučaju ne plateži
prodaje se ili prelazi
Nekretnina

Poduz. B
u vlasništvo


    • Hipoteke su gotovo ekskluzivno instrumenti tržišta kapitala, gdje njihovo dospijeće može biti od 5 – 40 godina.

    • Naslovnik hipoteke ima pravo podmirenja svog potraživanja iz vrijednosti založene nekretnine prije vjerovnika koji na njoj nemaju hipoteku, kao i prije vjerovnika koji su hipoteku stekli poslije njega, bez obzira na promjenu vlasnika opterećene nekretnine.

    • Hipoteka se stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način reguliran zakonom, pri čemu opterećena nekretnina ostaje i dalje u posjedu dužnika.

    • Hipoteka predstavlja opterećenje nekretnine na temelju kojeg jedna nekretnina odgovara za podmirenje nekog potraživanja u korist vjerovnika.

    • Predmet hipoteke su nekretnine i dodaci nekretnine, dok imaju to svojstvo, i plodovi dok se ne odvoje. Može se odnositi i na sva poboljšanja nekretnine, bilo da su prirodna ili umjetna.

    • Na istoj se nekretnini može konstituirati više hipoteka i tada se redoslijed hipoteka određuje prema trenutku njihova nastanka.

    • Kasniji vjerovnik dolazi na red tek poslije podmirenja prethodnog. Na mjesto prethodnog vjerovnika koji je podmiren dolazi onaj koji je prema rangu slabiji, itd.

    • Hipoteka prestaje kad hipotekarni dužnik plati potraživanje osigurano hipotekom.

    • Ako dužnik svoju obvezu ne podmiri o roku njezine dospjelosti, nekretnina koja čini predmet hipoteke, prinudno se sudski prodaje prema prijedlogu vjerovnika radi podmirenja duga koji o dospjelosti nije isplaćen.

    • Hipoteka tada prestaje, neovisno o tome jesu li sredstva postignuta prodajom dovoljno za podmirenje osiguranog potraživanja.

    • Ako se hipotekarni povjerilac odrekne hipoteke pisanom izjavom, danom kod nadležnog organa koji vodi javnu knjigu u koju je upisana hipoteka, također se primjenjuje hipoteka. Odvaja se hipoteka upisana u javne knjige od potraživanja koje je osigurano na takav način.

    • Odreknuće od hipoteke nema utjecaja na dalje postojanje potraživanja – ono ostaje i dalje neizmijenjeno.

    • Hipoteka također prestaje i onda kada nekretnina opterećena hipotekom propada a ne obnavlja se. Ako je takva nekretnina osigurana, tada iznos osiguranja stupa na mjesto propale nekretnine.

    • Hipotekarni kredit pripada među najstarije kreditne poslove koji se pravno i institucionalno razvijao, a u kapitalizmu doživljava punu afirmaciju.

    • Hipotekarni kredit se odobrava na temelju založnog prava na nepokretnim dobrima i na dobrima koja su izjednačena s nekretninom (brodovi, zrakoplovi…), na temelju kojih hipotekarni vjerovnik u čiju je korist hipoteka stavljena može tražiti namirenje svog potraživanja iz vrijednosti svog hipotekarnog dobra.

    • Hipoteka na nekretnine se upisuje u zemljišnu knjigu, kao teretnica na vlasničkom listu.

    • Hipotekarno dobro ostaje kod hipotekarnog dužnika, a hipotekarni vjerovnik može svoje pravo ostvariti preko suda, od kojeg će tražiti da se hipotekarno dobro izloži javnoj prodaji.

    • Iz prodajne cijene prvo se namiruje hipotekarni vjerovnik, a ostatak pripada dužniku kao vlasniku hipotekarnog dobra.



PREDNOSTI HIPOTEKARNOG KREDITA

  • Hipotekarni kredit ima nekoliko prednosti:

  1. Hipotekarno dobro ostaje raspoloživo dužniku (privredni objekt se može eksploatirati, a stambeni dati u najam čime se ostvaruju sredstva za vraćanje duga).

  1. Hipotekarna dobra nisu isključena iz prometa, što znači da se založeno dobro može prodati. Prodajom se hipotekarna obveza prenosi na novog vlasnika.

  1. Hipotekarno dobro se može više puta zalagati (može se dobiti nekoliko kredita s tim da vrijednost prvog kredita nije veća od 50 – 70% vrijednosti hipotekarnog dobra).


    • Hipoteka je akcesorna realna obveza dužnika koja ovisi o postojanju duga što je osiguran hipotekom.

    • Hipoteka može biti založena i od hipotekarnog vjerovnika – nadhipoteka.

    • Vlasnik nadhipoteke svoje potraživanje osigurao je tako što hipotekarni dužnik u tom slučaju svoju obvezu hipotekarnog kredita ne izmiruje neposrednom hipotekarnom vjerovniku, već taj iznos deponira na sudu.

    • Iz deponiranog iznosa najprije se namiruje vlasnik nadhipoteke, a iz ostatka hipotekarni vjerovnik.


NAČIN UPORABE HIPOTEKARNOG KREDITA

  • Hipoteka se koristi na 3 načina:

  • Zakonska hipoteka – nastaje silom nekog zakonskog propisa. Najčešća je hipoteka zbog nepodmirenja neke porezne obveze prema državi.

  • Sudska hipoteka – nastaje sudskom odlukom. Primjer: Kada vjerovnik traži od suda da radi osiguranja potraživanja donese odluku o sastavljanju hipoteke na dužnikovu nepokretnu imovinu.

  • Ugovorna hipoteka – najčešće proizlazi iz ugovora o hipotekarnom kreditu.


  • Za sve vrste hipoteka vrijede ova pravna načela:

  1. Načelo akcesornosti – dopunsko pokriće hipotekarnom kreditu.

  1. Načelo specijalnosti – potraživanje koje se osigurava hipotekom označava kao i nepokretno dobro koje je predmet hipoteke.

  1. Načelo nedjeljivosti – svaki dio hipotekarnog dobra služi za osiguranje vraćanja kredita u cjelini.

  1. Načelo službenosti zahtjeva – hipotekarni vjerovnik se mora obratiti sudu sa zahtjevom za javnu prodaju hipotekarnog dobra.



ZNAČENJE HIPOTEKARNOG KREDITA


  • Hipoteka u sebi sadrži dva odnosa:

  1. stvarno – pravni odnos – iz kojeg proizlazi pravo hipotekarnog vjerovnika da hipotekarno dobro proda i da se iz svote od prodaje naplati dug od hipotekarnog kredita.

  1. obvezno - pravni odnos – iz kojeg proizlazi pravo hipotekarnog vjerovnika da od dužnika traži razliku ako iz prodajne cijene hipotekarnog dobra nije naplatio cjelokupan dug od kredita.

    • Iz ovoga proizlazi sigurnost naplate vjerovnikovog potraživanja.

    • Jedna od važnih pretpostavki funkcioniranja hipotekarnih kredita jest postojanje tržišta nekretnina, da je ono organizirano, te da postoje specijalizirana poduzeća i agencije koje se bave procjenama i prometom nekretnina.



PROCJENA NEKRETNINA



  • Važan korak kod odobravanja hipotekarnog kredita jest ocjena nekretnine koja se nudi kao jamstvo. Ocjena stambenih jedinica je vrlo složena. Lokacija, vrsta konstrukcije i raspored soba, utječu na vrijednost.

  • Postoji više metoda ocjene stvarne vrijednosti nekretnina. One se mogu grupirati u četiri osnovna tipa:

  1. one koje su temeljene na uspoređivanju ponuđene nekretnine sa drugim nekretninama na kojima je već utvrđena prodajna cijena,

  1. one koje su temeljene na kapitalizaciji u najbližem razdoblju,

  1. one koje su temeljene na diskontiranoj sadašnjoj vrijednosti niza procijenjenih zgrada u dužem razdoblju,

  1. one koje su temeljene na troškovima koji će umanjiti deprecijaciju.

    • Prva dva pristupa se koriste od strane pojedinaca i dealera koji ne žele iznositi proračune i lakši su način ocjenjivanja rezultata.
    • Treći pristup koristi se kod procjene postojećih službenih zgrada i ureda. Procjenitelj ima pristup podacima i ocjenama koje će mu predočiti buduće prinose i troškove.

    • Četvrti pristup primjenjuju najmodavci svih vrsta vrijednih nekretnina.

    • Nedostatak metoda je brojnost i različitost elemenata koji utječu na cijenu nekretnine koja se formira na tržištu.



ANALIZA KREDITNE SPOSOBNOSTI ZAJMOTRAŽIOCA


  • Analiza kreditne sposobnosti zajmotražioca predstavlja osnovnu brigu banke koja daje kredit.

  • Ranije je bilo da se kredit daje u visini 50% vrijednosti nekretnine, no kasnije je taj iznos povećan na 80%.

  • Kad je odnos zajma i vrijednosti nekretnine relativno nizak, naglasak se stavlja na vrijednost nekretnine kao izvor pokrića u slučaju neplaćanja. Tada se više pažnje posvećuje i sposobnosti uvjeta ugovora o kreditu.


RIZICI ULAGANJA POKRIVENI HIPOTEKARNIM OSIGURANJEM

  • Postoje 4 osnovna rizika kojem su izloženi zajmodavci:

  1. Rizik neplaćanja (kreditni rizik) – nastaje iz odnosa vlasnika nekretnina i zajmodavca. Rizik kod privatno osiguranih hipoteka pokriva se iz police. Kod uobičajenih hipoteka rizik snosi zajmoprimac.

  1. Tekući rizik – hipotekarni zajmovi s obzirom na veličinu iznosa i nemogućnost dijeljenja teško su naplativi.

  1. Kamatni rizik – zajmoprimac ima mogućnost otplate zajma u bilo kojem periodu zajma, tako da je zajmodavac suočen s problemom neostvarenja predviđene dobiti, iz razloga što kamatne stope stalno padaju.

  1. Rizik prijevremene otplate – svatko tko omogući zajmoprimcu unaprijed mogućnost prijevremene otplate očekuje da će ta mogućnost biti iskorištena. Ukupni učinci prijevremene otplate hipoteke nisu dovoljno sigurni.

HIPOTEKARNO OSIGURANJE
  • Postoje dva tipa srodnih hipotekarnih osiguranja:

  • Hipotekarno osiguranje (privatno) – organiziran od strane zajmodavca, štiti se od neplaćanja zajmoprimca. Uglavnom se zahtjeva od strane zajmotražioca za kredite sa omjerom zajma prema vrijednosti imovine većim od 80%. Iznos osiguranja bit će postotak kredita i moći će padati kako pada LTV (loan to value)  proporcija. Trošak spekulira zajmotražioc kroz visoke ugovorene anuitete.

  • Životni vijek kredita (credit life) – postiže se od zajmotražioca s kompanijama životnog osiguranja. Njime se želi ostvariti nastavak obveze hipotekarnog plaćanja nakon smrti osigurane osobe, koja dozvoljava nastavak življenja u kući.
  • Hipotekarno osiguranje se može dovesti u pitanje zbog:
  1. utjecaja više sile,
  2. velikim padom vrijednosti nekretnina.


REALIZACIJA HIPOTEKARNOG PRAVA

  • Svrha hipoteke je pravo vjerovnika da svoje tražbine namiri iz vrijednosti založene nekretnine.
  • Vjerovnik svoje pravo ostvaruje hipotekarnom tužbom. Dovoljno je samo da utuži dužnika radi namirenja tražbine te da tužbeni zahtjev glasi samo na isplatu dospjele tražbine.

  • Presudom ili nagodbom, vjerovnik može tražiti namirenje iz vrijednosti svekolike dužnikove imovine sve do konačnog namirenja.

  • Postupak utvrđivanja ovršnosti uknjižene hipoteke je dugotrajan, te je određen način zasnivanja javnobilježničkog založnopravnog   osiguranja tražbina na temelju sporazuma stranaka.

  • Javnobilježničko osiguranje provodi se u 2 faze:

  1. Stranke sklapaju sporazum koji po svom položaju treba odgovarati sudskom sporazumu.

  1. Na temelju sklopljenog sporazuma, javni bilježnik poduzima radnju kojom se zasniva založno pravo, uz suglasnost stranaka.


    • Hrvatske banke najčešće koriste hipoteke u svrhu osiguranja naplate potraživanja. Preferira se osnivanje hipoteke na poslovnim prostorima jer se najlakše prodaju.

    • Banke nastoje izbjeći hipoteku upisanu na stambenom objektu dužnika jer je sudski postupak dugotrajan. Rijetki su slučajevi da se potraživanje uspjelo naplatiti putem te hipoteke.

    • Problem koji se ovdje javlja je i nedostatak adekvatnog i učinkovitog tržišta na kojem bi banka uspjela prodati nekretninu.



JAMSTVO
  • Jamstvo predstavlja zaseban pravni institut. Ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu dužnika ako to ovaj ne učini.

  • Izdavanje jamstva je dvostrani pravni posao i nastaje očitovanjem volje obiju stranaka: jamca i osobe u čiju je korist jamstvo izdano.

  • Jamstvo spada među jednostavne ugovore, jer prava stječe samo korisnik jamstva, a obveze preuzima samo jamac.

  • Od jamca se može zahtijevati ispunjenje obveze koja je preuzeta  temeljem ugovora o jamstvu.

  • Obveze jamca ovise o izvršenju obveze glavnog dužnika i ako prestanu obveze glavnog dužnika, prestaju i obveze jamca.



VRSTE JAMSTAVA


  • Supsidijarno jamstvo je pravni institut po kojem se jamac obvezuje vjerovniku da će ispuniti dužnikovu obvezu ako je ovaj  sam ne ispuni.

  • Jamac ispunjava dužnikovu obvezu pod pretpostavkom da ta obveza postoji, da je pravovaljana i utuživa.

  • Obveza jamca je akcesorna i nesamostalna. Ona nastaje, postoji i prestaje s nastankom, postojanjem i prestankom pravno osnovane i utužive dužnikove obveze iz osnovnog ugovora.

  • Jamstvo osigurava vjerovnika od rizika insolventnosti dužnika, ali ne i od rizika egzistencije obveze tog dužnika.

  • Jamčeva obveza je supsidijarna što znači da vjerovnik mora najprije zatražiti izvršenje obveze od svog dužnika, a ako to ne uspije tražiti da dospjelu obvezu plati jamac.




Banka


Poduzeće A
potraživanje

ukoliko pod. A ne plati potraživanje po
naplata se traži od pod. B plaćenoj obvezi
Poduzeće B






  • Solidarnim jamstvom se jamac obvezuje u ugovoru kao jamac platac, čime odgovara za ispunjenje obveze kao glavni dužnik, tako da vjerovnik plaćanje obveze u isto vrijeme može tražiti ili od dužnika ili od jamca.

  • Solidarnim jamstvom vjerovnik se osigurao od poteškoća u naplati potraživanja što se tiče brzine i mogućnosti izbora od koga će naplatiti dospjelu obvezu.


Banka


Poduzeće A
potraživanje

naplata se traži ili od potraživanje po
pod. A ili pod. B plaćenoj obvezi
Poduzeće B





  • Ako dužnik ne isplati svoju obvezu na vrijeme, vjerovnik je dužan o tome obavijestiti jamca. U protivnom vjerovnik će mu odgovarati za štetu koju bi jamac pretrpio.

  • Ugovor o jamstvu obavezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio pismeno. Ugovorom se može obavezati samo ona osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost.

  • Ugovor o jamstvu može se zaključiti i za uvjetnu i za određenu buduću obvezu. Jamstvo se može dati i za obvezu nekog drugog jamca- jamčev jamac ili “superjamstvo”.

  • Jamčeva obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika. Svi jamci odgovaraju solidarno bez obzira na to jesu li jamčili zajedno ili odvojeno, osim ako nije drugačije ugovoreno.
  • Jamac koji je isplatio vjerovnika ima pravo zahtijevati od dužnika osim iznosa koji je platio i kamate od dana isplate do dana naplate od dužnika.
  • Jamac bi trebao pristupiti ispunjenju obveze tek nakon što je utvrdio da dužnik ne može isplatiti obvezu na ugovoreni način, rok i visinu.
  • Zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca.
  • Izdavanje ugovora o jamstvu visoko je rizičan posao. Kod zaključivanja ugovora vjerovnik se osim jamstvom osigurava i drugim instrumentima naplate potraživanja.
  • Ako umjesto glavnog dužnika ugovorenu obvezu vjerovniku ispuni jamac, na njega se automatizmom prenose sva osnovna i sporedna prava koja proizlaze iz osnovnog ugovora.
  • Jamstvo se najčešće koristi pri odobravanju kredita stanovništvu. Broj jamaca određuje se ovisno o visini odobrenog iznosa kredita te o vrsti kredita.
  • Kod jamaca postoji problem što vjerovnik ne može znati da li je i sam zadužen preko svojih mogućnosti i ne jamči li za još 2, 3 ili 50 kredita.



ZALOG
  • Založno pravo zakon definira kao ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu namiri iz vrijednosti te stvari, ako mu tražbina ne bude ispunjena o dospijeću. Pri tome nije odlučno čiji je zalog.

potraživanje
Banka

Poduzeće A



imovine ide u zalog
pri neplateži ostatak
zalog se prodaje traženi iznos


  • Naknadna promjena subjekata ne utječe na postojanje tog prava. Mogući novi vlasnik zaloga će također biti dužan kao založni dužnik i trpjeti namirenje iz zaloga tražbine založnoga vjerovnika.

  • Založno pravo osniva se na temelju pravnog posla, sudske odluke ili zakona, pa se govori o dobrovoljnom, sudskom ili zakonskom založnom pravu.

  • Predmetom zaloga može biti može biti pojedinačno određena pokretnina ili nekretnina ali i idealni dio takve stvari.

  • Založnim pravom može biti opterećeno i pojedinačno imovinsko pravo koje je prikladno da vjerovnik iz njega namiri svoju tražbinu.

  • Zalaganje stvari opterećuje istovremeno i sve njene pripadnosti.

  • Tražbina koja se zalogom osigurava može biti novčana ili joj je vrijednost izražena u novcu. Tražbina mora biti dovoljno određena.

  • Tražbina ne mora postojati u trenutku založnog osiguravanja.

  • Založno pravo osigurava namirenje ne samo glavnice već i poreznih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine.

  • Založno pravo daje vjerovniku prednost pri namirivanju iz vrijednosti zaloga pred svim drugim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravom na tom zalogu, a ako je isti zalog opterećen s više založnih prava, tada prednost pri namirivanju ima tražbina prema prvenstvenom redu koji u pravilu određuje trenutak nastanka založnog prava.

  • Založno se pravo može otuđiti i naslijediti. Dolazi do izražaja načelo neodvojivosti založnog prava i osigurane tražbine.

  • Zakon o vlasništvu predviđa mogućnost osnivanja založnog prava bez predaje stvari vjerovniku u posjed, nazivajući takvo pravo hipotekom.

  • Dobrovoljno založno pravo zasniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnog posla. Način dobrovoljnog zalaganja pokretnina jest predaja stvari založnom vjerovniku ili osobi koju on odredi.

  • Na temelju dobrovoljnog založnog prava na pokretnoj stvari vjerovnik ima pravo posjeda te stvari.

  • Vjerovnik je dužan zalog čuvati pažnjom dobrog domaćina, u protivnom odgovara za štetu.

  • Vjerovnik je ovlašten zalog rabiti ili ga dati drugome na uporabu samo onda ako je to posebno dopušteno ili nužno.

  • Zakon o vlasništvu obvezuje vjerovnika za poduzimanje mjera potrebnih za očuvanje te tražbine. Ako tražbina daje kamate vjerovnik ih je dužan naplatiti s time da se njihova vrijednost prebija.

  • Kad tražbina dospije na ispunjenje, vjerovnik je dužan učiniti sve potrebno da dužnik tražbinu ispuni.

  • Vjerovnik je ovlašten izvansudskim putem ostvariti svoje pravo na namirenje tražbine iz vrijednosti zaloga.

  • Zakon propisuje obvezu javne dražbe, a dopušta drugi način jedino ako vjerovnik ima pravo temeljem pravnog posla ili zakona.

  • Ako dužnik ne ispuni svoju tražbinu o dospijeću, vjerovnik je ovlašten ostvariti svoje pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga, najpravilnije putem suda.

  • Pravo namirenja iz zaloga ne ograničava založnog vjerovnika u slobodi izbora namirenja.

  • Bankovni krediti koje banka odobrava na podlozi založenih realnih pokretnih stvari, kao što su zlato i druge dragocjenosti, vrijednosni papiri, roba nazivaju se lombardni krediti.

  • To su u pravilu kratkoročni krediti i redovito se koriste za osiguranje potrebnih novčanih sredstava ta tekuću proizvodnju i promet.

  • Osnovne karakteristike lombardnog kredita:

  1. banku ne zanima kreditna sposobnost dužnika već stanje, vrsta i vrijednost zaloga,

  1. kredit se ne odobrava u punoj vrijednosti zaloga,

  1. banka u zalog uzima samo one vrijednosne papire koji redovito kotiraju na burzama,

  1. banka je dužna da pažnjom vlasnika brine o založenim predmetima,

  1. banke mogu tražiti nadopunu pokrića ako se u međuvremenu vrijednost zaloga smanji ispod iznosa odobrenog kredita.


FIDUCIJARNI PRIJENOS
PRAVA VLASNIŠTVA
  • Problem nesigurnosti realizacije naplate potraživanja rezultirao je nastankom fiducijarnog prijenosa vlasništva.

  • Radi se o privremenom prijenosu vlasništva ili drugog prava, a vrijeme prijenosa određeno je dospijećem dužnikove obveze.


Poduzeće A

Banka
potraživanje


Predmet


fiducijarni prijenos vlasništva

- predmet ostaje u posjedu poduzeća A,
ali se vlasništvo seli na banku.

  • Institut fiducijarnog vlasništva uveden je u hrvatski pravni sustav stupanjem na snagu Ovršnog zakona iz 1996. kao bitna novina u cilju poboljšanja položaja vjerovnika.

  • Fiducijarno vlasništvo je po svojoj funkciji vrlo blisko zalaganju.

  • Sporazum o prijenosu vlasništva ili prava mora sadržavati podatke o tražbini koja se osigurava s naznakom njena dospijeća.

  • Mora biti određeno i navedeno koja se stvar ili pravo prenosi radi osiguranja, pri čemu vlasnik stvari, tj. nositelj prava ne mora ujedno biti i dužnik tražbine koja se osigurava.

  • Ako se predlagatelj osiguranja, nakon što osigurana tražbina dospije, a ne naplati se, odluči da prenesenu stvar ili pravo ne zadrži, već da sam stvar proda, a dobivenom svotom ne uspije u cijelosti namiriti svoju tražbinu, tada je ovlašten tražiti ovrhu nad dužnikom radi namirenja ostatka tražbine.

  • Važna značajka fiducijarnog vlasništva je da dužnik i nakon prijenosa ovlašten koristiti stvar, jer on uz gubitak vlasništva ne gubi i njen posjed.

  • Kada osigurana tražbina dospije dužniku koji uredno podmiri tražbinu vraća se natrag vlasništvo stvari ili pravo.

  • Ukoliko dužnik ne podmiri tražbinu o dospjelosti, vjerovnik po posebnoj proceduri izlaže stvar prodaji u svrhu namirenja potraživanja, ili zadržava vlasništvo stvari (pravo) za sebe te time postaje punopravni vlasnik stvari (ovlaštenik prava).

  • Prednost ovog instituta u odnosu na osiguranje zasnivanjem založnog prava sastoji se u tome što se izbjegava dugotrajni i složeni sudski postupak u svezi s ostvarivanjem prava namirenja iz stvari opterećene založnim pravom.

  • Na prijenos vlasništva u svrhu osiguranja kao i na vraćanje vlasništva nakon podmirenja tražbine ne primjenjuju se propisi o porezu na promet nekretnina, tj. pokretnina. Obveza plaćanja poreza na promet nastaje tek u trenutku kada vjerovnik proda stvar ili je definitivno zadrži za sebe.
Izbačeno iz upotrebe


AKCEPTNI NALOG
  • Akceptni nalog je instrument platnog prometa koji se rabi za osiguranje plaćanja odnosno za plaćanja na dan dospijeća.


Poduzeće B


Poduzeće A
potraživanje

akceptni nalog
žiro račun
naplata naloga
sa žiro računa
Banka
Poduz. A



IZDAVANJE

  • Akceptni nalog izdaje dužnik i upisuje uz ostale elemente, datum i mjesto izdavanja naloga i datum njegova dospijeća, te ga potpisuje, ovjerava i uručuje vjerovniku.

  • Nakon što vjerovnik primi akceptni nalog dužan ga je potpisati i ovjeriti, te podnijeti na naplatu najkasnije na dan dospijeća.

  • Dužnik može izdati akceptni nalog i kada nema raspoloživih sredstava za podmirenje svoje obveze.

  • Ne postoji krajnji rok podmirenja obveze pokrivene akceptnim nalogom.

  • Nema ograničenja ni glede vrste obveze koja se podmiruje nalogom. Može se koristiti za osiguranje plaćanja svih obveza.

  • Akceptni nalog mora biti uredno popunjen, bez precrtavanja, brisanja, dodavanja i sličnog, tako da se sadržaj ni u kom slučaju ne dovodi u sumnju. Mora ga potpisati ovlaštena osoba. Pečat i potpis stavljaju se samo na prvom primjerku naloga.

  • Nalogom se mogu koristiti samo pravne i fizičke osobe koje imaju registriranu djelatnost.

  • Bančina ovjera akceptnog naloga potrebna je samo kada se banka pojavljuje sa svojim računom u ulozi dužnika ili vjerovnika.

  • Bjanko akceptni nalog je nalog kod kojeg nisu ispunjeni svi bitni podaci. Najčešće se to odnosi na datum izdavanja, dospijeće te svota. Takav nalog se ne može naplatiti sve dok se u njega ne upišu ti podaci.

  • Korištenje bjanko naloga predstavlja veliki rizik, jer ga vjerovnik može zloupotrijebiti popunjavanjem naloga ili popunjeni nalog podnese na naplatu a da nisu ispunjeni svi uvjeti.

  • Vjerovnik može na nalog upisati veću svotu od one koju mu dužnik duguje i naplatiti taj iznos.

  • Vjerovnik može biti oštećen ako na dan izdavanja potpisnici dužnici nisu više ovlašteni za raspolaganje sredstvima na žiro-računu.


NAPLATA AKCEPTNOG NALOGA

  • Vjerovnik podnosi nalog na naplatu dostavljanjem FINA-i kod koje dužnik ima žiro-račun. Ono se može obaviti neposredno ili putem pošte najkasnije na dan dospijeća.

  • Nalozi se izvršavaju prema vremenu primitka kod FINA-e koja mora voditi očevinik primljenih naloga.

  • Naplata se obavlja do visine pokrića na računu dužnika. Ako nema sredstava za naplatu, automatizmom FINA-e se koriste sredstva s ostalih računa dužnika.

  • Nalog za čije izvršenje nema pokrića ili ga nema dovoljno može se vratiti podnositelju ako on to zatraži. Nalog se tada naplaćuje utuženjem potraživanja na sudu ili u dogovoru s dužnikom.

  • Naplata naloga se može spriječiti samo ako dužnik ishodi privremenu mjeru kojom se zabranjuje ili odgađa njegova isplata.

  • Akceptni nalog nema značenje vjerodostojne isprave na temelju koje se može neposredno bez tuženja zahtijevati izvršenje.

  • Akceptni nalog se automatski zavodi u redoslijedu naplate ako na dan dospijeća na žiro-računu dužnika raspoloživih sredstava za naplatu.

  • U tom slučaju izvršava se kao sudsko rješenje o ovrsi iz prvog priljeva sredstava kada po redoslijedu dođe na naplatu.

Učestalo je akceptnog naloga u RH, ali zbog nelikvidnosti i blokiranih računa postao je neučinkovito sredstvo osiguranja naplate. Zbog toga se planira njegovo ukidanje. Njegovo bi mjesto trebala zauzeti mjenica.
Pretplati se na: Postovi (Atom)