INSTRUMENTI PLAĆANJA U PLATNOM PROMETU

Rizik platnoga prometa u međunarodnom poslovanju

• Uspješnost naplate deviznih potraživanja izvoznika ovisna je u prvom redu od dogovorenog načina plaćanja kao i od volje i platežne sposobnosti dužnika.

• Pod dogovoreni način plaćanja podrazumijevaju se precizno navedene financijske klauzule u osnovnom poslu koje određuju i preciziraju financijskopravni instrumentarij o kojem su se ugovorne strane usuglasile.

• Od financijskih klauzula preciziranih u osnovnom ugovoru ovisna je i veličina rizika neplateži.

• Poslovna praksa raspoređuje rizike platnog prometa u dvije skupine:

• nekomercijalni rizici i
• komercijalni rizici

Nekomercijalni (politički) rizik

1. Klasični nekomercijalni rizik

nacionalizacija, revolucija, rat, štrajk, politički nemiri, potres

2. Političko monetarni rizici:

• transferni rizici:
• embargo na plaćanja, moratorij,
• nemogućnost konverzije lokalne u konvertibilnu valutu (hrvatsko poduzeće izvozi u Keniju u $, uvoznik mora dobiti odobrenje od svoje CB za takvo plaćanje)

• moratorij (odgađanje plaćanja deklarirano u formi zakona)
• odgoda plaćanja (dogovor vjerovnika i dužnika)
  • valutni rizik(može se uvrstiti i u komercijalni rizik)

Komercijalni rizik

Rizik nastupa platne nesposobnosti – insolventnosti dužnika, ona nastupa kada je nad imovinom dužnika:

• uveden stečajni postupak,
• uveden postupak sudskog podmirenja,
• uveden postupak izvansudskog podmirenja,
• uveden postupak kontrolirane uprave (kao prethodna faza stečajnog postupka – u Italiji),
• utvrđena neuspješnost naplate potraživanja putem sudske odluke,
• utvrđena beskorisnost bilo kakvih akcija protiv dužnika, jer nema izgleda za naplatu potraživanja.

• Insolventnost dužnika može biti pravna ili stvarna.

• Dužnik je pravno insolventan kada je sudskim aktom utvrđena platežna nesposobnost dužnika.

• stvarnoj insolventnosti je riječ kada dužnik prema kojemu nije moguće uspješno izvršiti naplatu ne ispuni svoje financijske obveze.

• Stečaj – dužnik svoje obaveze ne može izvršavat, nad njim se vodi sudski stečaj. Utvrđuje se imovina i obveze te se iz imovine podmiruju obveze. Poduzećem upravlja sud tj. stečajni upravitelj. Vjerovnici se namiruju proporcionalno.

• Likvidacija – poduzeće odlazi u likvidaciju jer su se vjerovnici ili vlasnici tako dogovorili, ili je rok društva istekao, ili je cilj dosegnut, skupština poduzeća je tako odlučila. Vjerovnici se plaćaju u cijelosti.

Mogućnosti zaštite od rizika platnog prometa pri ispostavi robe na otvoren račun

• Isporuka robe na otvoreni račun (open account delivery).

• Prodavatelj od kupca ne zahtjeva instrumente osiguranja plaćanja. Na taj je način izložen političkom i komercijalnom riziku.

• Kada potraživanje od kupca dospije u plaćanje se prodavatelj osim komercijalnim i nekomercijalnim rizicima susreće sa slijedećim situacijama koje bitno utječu na rok i iznos plaćanja dospjelog potraživanja.

• kupac svojevoljno i neopravdano odugovlači sa plaćanjem,
• kupac svojevoljno nad dijelom potraživanja ili cijelim vrši prijeboj sa svojim protupotraživanjem koje je sporno.
• kupac sa špekulativnom reklamacijom pokušava spustiti cijenu.

• Kako bi izbjegao ove situacije prodavatelj može:

• osigurati potraživanja,
• zadržati vlasničko pravo nad robom

1) Kreditno osiguranje: a) osiguravajuća društva, b) HBOR

Svatko tko želi da se njegova potraživanja osiguraju mora osiguravajućem društvu predati listu kupaca i dobavljača, na bazi bonitetnih iskaza za svakog partnera osiguravajuće društvo garantira potraživanje do odgovarajućeg iznosa. Ako dođe do štete osiguravajuće društvo plaća garantirani iznos –15% (franšiza).

2) Zadržavanje vlasništva nad robom (retention of title) dok se u cijelosti ne isplati dogovoreni iznos.

Latinsko pravo: Pri pokretninama: pravo vlasništva prijeđe na kupca:

• ako postoji dogovor (kupoprodajni ugovor)
• kada prodavatelj isporuči robu kupcu ili njegovu špediteru (agentu)

Pri nekretninama – upisom u zemljišnu knjigu

• Na pokretninama o kojima se vode javne knjige (npr. roba u javnim skladištima) moguće je zadržati vlasničko pravo jedino ako to dopuštaju propisi o vođenju tih knjiga.

• Rizik uništenja ili oštećenja robe snosi kupac od trenutka predaje robe.

• U slučaju stečaja, stečajnu masu formiraju zalihe, potraživanja, imovina… roba koja je prodana uz retention of title može se izuzeti iz stečajne mase.

Osnovni oblici plaćanja u međunarodnom poslovanju

• Naplata i plaćanje u platnom prometu s inozemstvom obavljaju se uobičajenim instrumentima međunarodnog platnog prometa.

• Pri tome je za svakog poduzetnika u vanjskoj trgovini najvažnije znati koji instrument plaćanja u određenoj poslovnoj situaciji valja izabrati, bez obzira je li u ulozi izvoznika ili uvoznika.

• Najčešći instrumenti platnog prometa s inozemstvom su:

- komercijalni akreditiv,

• dokumentarni inkaso,
• bankovna doznaka,
• ček, kreditno pismo,
• kreditna karta.

• Obračunski načini plaćanja su:
  • prijeboj (kompenzacija),
  • cesija
  • preuzimanje duga,
  • asignacija.

DOKUMENTARNI AKREDITIV

• Institut se razvio iz prakse, Međunarodna trgovačka komora (ICC) sabrala dobre poslovne običaje i kodificirala ih u akreditivni kodeks. 1933. prvo izdanje u Beču pravila prihvatile države u Europi i diljem svijeta (osim anglosaksonskog dijela svijeta).

• Druga revizija 1962 na kongresu u Mexico Cityju (nova jedinstvena pravila za dokumentarne akreditive – priključile se i SAD i UK).

• 178 država prihvatilo pravila. Pravila se mijenjaju zbog nastanka multimodalnog transporta.

• Od 01.01.1994. u međunarodnoj poslovnoj i bankarskoj praksi se primjenjuje 5 revizija pravila – Jedinstvena pravila i običaji za dokumentarne akreditive (JPO) objavljeni u publikaciji ICC-a broj 500 (Uniform rules and practices for documentary credits, 1993 Revision, 500)

• Ugovor o akreditivu je ugovor o nalogu kojim nalogodavatelj nalaže banci, a ona se obvezuje da će kao nalogoprimatelj otvoriti akreditiv i korisniku akreditiva obaviti plaćanje ili preuzeti neku drugu obvezu prema uvjetima utvrđenim u nalogu.

• Akreditiv se koristi u svim ugovorima gdje se jedna ugovorna strana obavezuje platiti cijenu ili naknadu za obveze druge ugovorne stranke.

Banka

Poduzeće A

potraživanje po plaćenom akreditivu

nalog za otvaranje akreditiva

traženi dokumenti potraživanje

isplata akreditiva

Poduzeće B

• Plaćanje akreditivom može se utvrditi posebnim ugovorom ili posebnom klauzulom temeljnog ugovora, koji obično sadrži svotu, valutu i vrstu akreditiva, rok otvaranja akreditiva i njegovo važenje, uvjete koje korisnik akreditiva treba ispuniti, naziv akreditivne banke itd.
• Na temelju takvog ugovora stranka kupoprodajnog ili drugog ugovora koja treba ispuniti obvezu plaćanja daje nalog banci za ostvarenje akreditiva.

• U poslovnoj praksi rabi se dokumentarni akreditiv pri kojemu je banka obvezna ispuniti svoju obvezu korisniku akreditiva tek ako joj se podnesu dokumenti prema uvjetima iz ugovora.

• Izraz dokumentarni akreditiv obuhvaća svako utanačenje bez obzira na njegov naziv ili opis prema kojemu neka banka na zahtjev i u skladu s instrukcijama nekog komitenta:

• treba obaviti plaćanje trećoj osobi ili po njegovu nalogu, ili treba akceptirati i platiti mjenice koje vuče korisnik,

• ovlašćuje drugu banku da takvo plaćanje obavi ili da takve mjenice akceptira i plati, uz predaju propisanih dokumenata i u skladu s odredbama i uvjetima akreditiva.

• Ugovor o akreditivu je koncenzualan, formalan, jer mora biti sastavljen u pisanom obliku, dvostranoobvezan i naplatan, jer nalogoprimatelj ima pravo na naknadu za svoj trud, te imenovan jer ga zakonodavac izričito uređuje.

• Pri dokumentarnom akreditivu izbalansirani su interesi kupca i prodavatelja.

• Subjekti u akreditivnom poslu - najmanje 3 osobe:

1. dužnik – applicant for credit – nalogodavac akreditiva,
2. akreditivna banka (opening, issuing bank) koja otvara Irrevocable documentary credit ili u anglosaksonskom svijetu – letter of credit (L/C),
3. korisnik akreditiva – beneficiary.

• U slučaju ustupanja akreditivnog priliva u akreditivnom poslu se javlja novi vjerovnik (assignee).

• U slučaju prijenosa akreditiva javlja se drugi korisnik akreditiva (second beneficiary).

Bitni elementi naloga za otvaranje akreditiva

1) Oznaka korisnika akreditiva i njegovo sjedište

• Štetne posljedice nepotpune ili netočne oznake korisnika snosi nalogodavatelj.

• Banka nije dužna utvrditi bonitet korisnika ukoliko nije drugačije dogovoreno sa nalogodavateljem, dužna je obavijestiti jedino o informacijama koje su joj poznate iz njenog redovnog poslovanja.

2) Rok valjanosti akreditiva i mjesto predočenja dokumenata u honoriranje

• Oznaka roka valjanosti je bitan element akreditiva, akreditiv koji ga ne posjeduje nema pravnog učinka.

• Iako se i mjesto predočenja dokumenata u honoriranje smatra bitnim elementom, njegov izostanak ne znači pravnu ništavnost akreditiva, jer korisnik uvijek može predložiti dokumente u honoriranje akreditivnoj banci.

• U slučaju kada se ne zahtjeva predočenje transportnog dokumenta, rok valjanosti akreditiva se smatra i kao krajnji rok predočenja dokumenata u honoriranje.

• Ako zadnji dan valjanosti akreditiva padne na dan kad je banka zatvorena (praznik, nedjelja…), a nije zbog slučaja više sile rok valjanosti akreditiva produljuje se do prvog narednog radnog dana banke.

• Produženje roka valjanosti ne vrijedi u slučaju nastupa više sile (štrajk, pad telekomunikacija, SWIFT-a) - korisnik gubi pravo – rizik više sile preuzima korisnik.

• U akreditivu piše «dokumenti do datuma isteka valjanosti moraju biti u našem posjedu».

• Datum preporučene pošiljke se ne uzima u obzir. Datum preporučene pošiljke vrijedi kod sudskih poslova, ali ne i kod bankovnih.

• Ukoliko akreditivna banka navede da je korisniku akreditiv na raspolaganju (to be avaible) za 1 mjesec, 2 mjeseca…, a u akreditivu nije navedeno od kada taj rok počinje teći u praksi je zauzeto stajalište da taj rok započinje datumom otvaranja akreditiva.

3) Rok za predočenje dokumenata u honoriranje

• Poželjno je da svaki akreditiv posjeduje i rok za predočenje dokumenata u honoriranje iako to nije bitan element akreditiva.

• Rok za predočenje dokumenata u honoriranje posebno je važan kad se među dokumentima zahtjeva i predočenje transportnog dokumenta, zadani rok se računa od datuma transportnog dokumenta.

• Ako rok u akreditivu nije naveden, potrebno je dokumente predložiti banci u honoriranje najkasnije u roku 21 dan od datuma otpreme, ali u okviru roka valjanosti akreditiva.

• Dokumenti koji nisu predloženi u honoriranje u okviru roka valjanosti akreditiva ili u okviru zadanog roka za predočenje dokumenata računajući od datuma transportnog dokumenta banka nečistim (stale documents) i ne vrši isplatu.

• Rok za predočenje dokumenata u honoriranje se može produžiti iz istog razloga zbog kojeg se može produžiti i rok valjanosti akreditiva.

4) Rok dozvoljen za otpremu robe

• Važan rok u akreditivnom poslovanju je i zadnji dozvoljeni datum otpreme robe, a on se utvrđuje datumom na transportnom dokumentu i drugom otpremnom dokumentu (špediterska potvrda o preuzimanju robe).

• Zadnji datum za otpremu robe ne može se produžiti iz razloga zbog kojeg se mogu produžiti rok valjanosti akreditiva ili rok za predočenje dokumenata u honoriranje (zadnji dan padne na neradni dan za banku).

• Produženje ovog roka moguće je isključivo uz promjenu uvjeta u samom akreditivu.

• Ukoliko rok za otpremu robe nije određen, banka neće preuzeti transportne dokumente koje označuju kasniji rok otpreme nego što je rok valjanosti akreditiva.

5) Oznaka akreditivnog iznosa

• Nalogodavatelj je u nalogu za otvaranje akreditiva dužan navesti točan iznos i valutu na koji banka treba otvoriti akreditiv korisniku.

• Osim akreditivnog iznosa nalogodavatelj u nalogu navodi jediničnu cijenu robe i oznaku dogovorene paritetne cijene koja se temelji na jednoj od klauzula INCOTERMS.

• Cirka (about) klauzula – nanosi se na akreditivni iznos, cijenu po jedinici robe ili količinu. Dozvoljava odstupanje od ± 10% akreditivnog iznosa, cijene po jedinici robe ili količine.

• U nalogu mora biti točno navedeno na što se točno odnosi cirka klauzula na određeni element ili na sve zajedno. Ako je nema moguće odstupanje iznosi ± 5%.

• Ako je banka otvorila akreditiv na iznos cirka 100.000 HRK, učinak cirka klauzule se odnosi jedino na akreditivni iznos, a ne na cijenu po jedinici ili količinu robe.

• Ako se cirka klauzula odnosi na akreditivni iznos i na količinu, korisnik akreditiva može predočiti banci fakturu koja je glede količine i vrijednosti povećanja za 10% tj. na iznos od 110.000 HRK.

• Ako se cirka klauzula odnosi samo na količinu akreditivni iznos je gornja granica 100%, banka ne može isplatiti 110% iako korisnik dostavi 110% robe.

6) Oznaka vrste, kvalitete i količine robe

• Banke savjetuju nalogodavcima da u nalogu za otvorenje akreditiva ne uključuju pretjerane pojedinosti koje se odnose na vrstu i opis robe.

• U nalogu za otvaranje akreditiva mora biti količina robe označena točno sa mjerskom jedinicom.

• Kvaliteta robe može biti označena opisno ili se može pozivati na određeni standard ili sporazumno dogovoren uzorak.

Temeljna načela akreditivnog poslovanja

1)Načelo inkorporacije – potrebno je navesti po kojim pravilima se akreditiv sudi. Za akreditive otvorene u okviru SWIFT-a vrijedi da se sude prema pravilima JPO 500.

2) Banke posluju sa dokumentima, ne robom ili uslugama

Banke se ne spuštaju u problematiku samog osnovnog posla i odnose među stranama, kontroliraju samo dokumente, a ne njihovu stvarnost.

Korisnik kredita mora priložiti:

Commercial invoice – faktura

Shipper's copy waybill – original tovarnog lista plaćeno unaprijed (freight prepaid)

Insurance policy – polica osiguranja

Težinski certifikati, ako i ostali dokumenti navedeni u akreditivu

3) Akreditivni posao je odvojen od osnovnog posla – akreditivni posao je neodvisan od osnovnog posla na kojoj se temelji. Banke se ne obaziru na osnovni posao i nisu njime obavezane.

Akreditivna obveza banke je neovisna od zahtjeva ili prigovora što ih može dati nalogodavac akreditiva iz svojih odnosa sa akreditivnom bankom ili korisnikom akreditiva.

4) Dokumentarna strogost – banke sa dužnom brigom profesionalca kontroliraju da li su dokumenti po svojem vanjskom izgledu (on their face) skladni sa akreditivnim uvjetima i rokovima, te da li su dokumenti po svom vanjskom izgledu međusobno skladni.

Banke su dužne pregledati samo one dokumente koje se navode u akreditivu.

• Osim 3 subjekta mogu u akreditivnom poslu nastupiti:

1. avizirajuća banka - advising bank – obavještajna banka (banka poštar) – dužna je o otvaranju akreditiva obavijestiti njegovog korisnika

2. isplatna banka – paying bank – kontrolira dokumente i isplaćuje iznos korisniku, akreditivna banka se obvezuje da će je rambursirati za isplaćeni iznos

3. konfirmirajuća banka - confirming bank – confirmed L/C – akreditiv potvrđen od strane konfirmirajuće banke da će ona plaćati ako su joj dokumenti predani (koristi se kod plaćanja gdje postoje devizna ograničenja) – This kredit is transferable and it is to be confirmed by you.

Preuzima obvezu plaćanja mora se dogovorit s akreditivnom bankom kako će je rambursirati, mora ugovorit pokriće – obično su to kontokorentne banke, pa se naplaćuje s računa akreditivne banke pri sebi.

4. rambursna banka – reimboursing bank – akreditivna banka može rambursirati isplatnu i/ili konfirmirajuću banku direktno ili putem treće banke.

Pravni odnosi među subjektima u akreditivu

1. Odnos između strana iz osnovnog posla

Pravni odnos koji uz ostale elemente utvrđuje i financijsku klauzulu osnovnog posla, koja odlučuje, kada, pri kojoj banci i kakav akreditiv je dužnik dužan otvoriti i uz prilog kojih dokumenata je akreditiv isplativ.

2. Nalogodavatelj i akreditivna banka

Dogovor o načinu pokrića za isplatu akreditiva (novčani polog, kreditna linija, drugi fondovi)

3) Akreditivna banka i korisnik

Obveza je samostalna i apstraktna u odnosu na osnovni posao, banka je dužna ispoštovati akreditivnu obvezu po zadanim rokovima i uvjetima čak iako je nalogodavatelj u stečaju ili je osnovni posao ništavan!

• Opasnost za kupca - dužnika: kvaliteta robe je loša i pokuša zaustaviti isplatu banke, ali banka i dalje isplaćuje – samostalan obveza banke neovisna o osnovnom poslu (banks deal with documents not goods).

VRSTE AKREDITIVA

1. Uvjetni i bezuvjetni

• Kod uvjetnih akreditiva korisnik prije ispunjavanja bančine obveze mora ispuniti uvjete. Primjer su dokumentarni ili robni akreditiv.

• Kod bezuvjetnih akreditiva obveza banke nije vezana posebnom činidbom korisnika akreditiva

2. Obični i dokumentarni

• Kod običnih akreditiva banka ispunjava svoju obvezu prema korisniku bez njegove obveze da banci podnese dokumente.
• Dokumentarni akreditiv postoji onda kada je banka obvezna ispuniti korisniku akreditiva obvezu, uz uvjet da joj se podnesu dokumenti. Ti dokumenti su:

• otpremni dokumenti
• dokumenti o osiguranju
• trgovačke fakture
• ostali dokumenti (skladišni recepisi, nalozi za isporuku, certifikati…)

• Svaki akreditiv mora sadržavati odredbu o krajnjem roku za podnošenje dokumenata na plaćanje, akceptiranje ili negociranje.

• Dokumentarni akreditiv je posebice važan u međunarodnom prometu

3. Opozivi i neopozivi akreditiv

• Od 1994 svaki je neopozivi osim ako nije navedeno suprotno.

• Opozive akreditive nalogodavatelj može opozvati prije isteka roka za koji je akreditiv otvore.

• Banka u ovom slučaju nije čvrsto obvezana prema korisniku akreditiva i kao takav nije siguran instrument naplate.

• Neopozivi akreditiv je čvrsta, neopoziva, samostalna i neposredna obveza banke prema korisnicima akreditiva, koji se može ukinuti ili izmijeniti samo sporazumom svih zainteresiranih

4. Potvrđeni (konfirmirani) i nepotvrđeni akreditiv

• Nepotvrđeni akreditiv javlja se u slučaju kada druga banka koju ovlasti akreditivna banka svoju ulogu ograniči samo na priopćavanje sadržaja akreditiva njegovu korisniku ne ulazeći u nikakvu drugu obvezu prema njemu.
• Potvrđeni akreditiv javlja se u slučaju kada banka ovlasti i pozove drugu banku da potvrdi neopozivi akreditiv. Radi se o novoj, dodatnoj samostalnoj obvezi konfirmirajuće banke prema korisniku akreditiva.

• Najčešće se koristi kada kupac nema povjerenja u akreditivnu banku ili češće kada pravna regulativa određene zemlje brani stranim bankama da isplaćuju novac rezidentima te zemlje.

• Osim postojeće obveze banka preuzima i samostalnu i neposrednu obvezu. Potvrđeni akreditiv daje veću sigurnost korisniku.

Banka

Poduzeće A

potraživanje po plaćenom akreditivu

nalog za otvaranje akreditiva

zahtjev za isplatu potraživanje potraživanje po regresu

zahtjev za isplatu

Poduzeće B

Komfirmirajuća Banka

isplata akreditiva

5. Prenosivi i neprenosivi akreditiv

• Akreditiv je prenosiv s korisnika na nekog drugog trećeg samo ako je to izričito predviđeno u akreditivu, inače je neprenosiv.

6. Ostale vrste akreditiva

• isplatni akreditiv – isplata se obavlja u gotovini odmah ili nakon roka dospijeća

• akceptni akreditiv – prodavatelj kreditira kupca, uključena je mjenica kao vrijednosni papir. Korisnik akreditiva daje dokumente i priprema mjenicu – javlja se kao remitent i   trasant, akreditivna banka akceptira mjenicu – akceptant, mjenica glasi na iznos u akreditivu. Predstavlja najbolji oblik refinanciranja s prodajom mjeničnog potraživanja (po LIBORU se može prodati takvo potraživanje) – potreban akcept dobre banke.

- negocijabilni akreditiv – ostatak anglosaksonske prakse, uz ostale dokumente kupac daje i mjenicu trasiranu na nalogodavatelja, ne u službi vrijednosnog papira nego kao dokaz da je korisnik po akreditivu iznos primio, dospjelost mjenice «at sight».

• domicilirani i cirkularni akreditiv – domicilni označuje u kojoj se banci akreditiv isplativ, a cirkularni se može koristiti u više banaka.

• rotativni (revolving) i jednokratni akreditiv – rotativni omogućava da se svota akreditiva po iskorištenju ne gasi, a kod jednokratnog se gasi pošto je iskorištena svota na koju se gasi. Kod revolving akreditiva zahtijeva se manje novčano pokriće, a provizija se banci plaća prema stvarno obavljenim tranšama

• domaći i inozemni akreditiv – domaći otvara jedna banka u drugoj banci u istoj zemlji, a inozemni otvara domaća banka u banci u inozemstvu (nostro) ili inozemna banka u domaćoj banci (loro)

• Back to back akreditiv (podakreditiv) - blizak prijenosnom akreditivu, razvio se je kao odgovor na zahtjev da banke omoguće financiranje akreditivnog pokrića u poslovima kada se organizator posla pojavljuje kao kupac i prodavatelj iste robe (reeksport), a nema drugih izvora koji bi služili kao pokriće za otvaranje akreditiva.

• Standby akreditiv – proizvod američke bankovne prakse, nadomješta europsku garanciju na prvi poziv. Američki zakoni ne dopuštaju svojim bankama izdavanje abstraktnih bankovnih garancija plativih na prvi poziv.

• Red clause – danas rijetko u primjeni, korisnik po akreditivu može vući 5-10% avans kako bi financirao otpremu robe, daje se pismena obveza za vraćanje avansa ukoliko se   roba ne pošalje.

• U JPO-500 nisu regulirani akreditivi:

• Revolving
• Back to back
• Red clause

• Banka ima rok 7 dana da predložene dokumente ili honorira ili reklamira, ako ih reklamira mora ispuniti uvjete:

• rok (7 dana)
• konkretizirano obrazloženje i navedeni propusti zbog kojih banka vrši reklamaciju
• odluka da li banka predlagatelju vraća dokumente ili i čuva za njega (važni imovinski dokumenti, tko posjeduje konosman vlasnik je robe).

• Prekluzija (gubitak prava): Ako banka sa zakašnjenjem ili nepravilno reklamira dokumente izgubi svoja prava i dužna je plaćati. Učinak prekluzije vrijedi za akreditivnu i konfirmirajuću banku, NE za nominiranu – isplatnu banku.

Prijeboj međusobnih potraživanj

• Dopustiv je prijeboj samo neposrednih (direktnih), neospornih i dospjelih međusobnih potraživanja, NE potraživanja koja su na banku cedirana.

DOKUMENTARNA NAPLATA – INKASO POSLOVI

• Dokumentarna naplata – inkaso poslovi (documentary collections) instrumenti plaćanja u platnom prometu s inozemstvom koji podrazumijevaju otkup inkaso vrijednosnih papira i dokumenata, a koriste ih poslovni partneri koji se međusobno dobro poznaju i uživaju puno međusobno povjerenje.

• Inkaso poslovi se često koriste u platnom prometu s inozemstvom jer pruža sigurnost prodavatelju i kupcu.

• Njima se dokazuje pravo na robu (robni inkaso) i pravo na neku tražbinu (nerobni inkaso).

• Robni se inkaso primjenjuje u platnom prometu s inozemstvom kada između izvoznika i uvoznika postoji izgrađeno uzajamno povjerenje stečeno na osnovi dugogodišnje poslovne suradnje, ili ukoliko su uvjeti na tržištu takvi da uvoznik diktira uvjete plaćanja, a izvoznik ima interes za plasman svoje robe na tom tržištu.

• Izvoznik usporedno sa otpremom ugovorene robe izdaje inkaso nalog koji zajedno s priloženim dokumentima i instrukcijama upućuje banci da sama ili preko svoje korespondentske veze ostvari naplatu.

isporučuje robu roba

dokumenti

Poduzeće A

Poduzeće B

dokumenti isplata isplata dokumenti

i upute

Dostavna

banka

Naplatna

banka

isplata

dokumenti i upute

• Poslovna praksa i Jedinstvena pravila ICC-a za inkaso JPI-522 (Uniform rules for collections, ICC, Publ.522, Rev. 1995) poznaju u okviru posla dokumentarnog akreditiva slijedeće financijske klauzule:

a) Dokumenti naprema plaćanju (D/P, documents against payment ili u SAD-u CAD – cash against payment) – stranke u poslu su se dogovorile da će prodavatelj kupcu preko banke isporučiti financijske, robne, transportne i dokumente o osiguranju, ako kupac plati iznos naveden u fakturi.

• Pravila uređena 1933. u Ženevi kada je donesena i konvencija o mjenici i čeku; prihvaća je cijela kontinentalna Europa (bivša Jugoslavija, pa sukcesijom i Hrvatska), zemlje bivšeg SSSR-a, Brazil i Japan.

• Anglosaksonski sustav (SAD, UK, Indija, Pakistan, Australija, Novi Zeland, Južna Amerika) već u 19.st. su imali uređeno čekovno i mjenično poslovanje.

b) Dokumenti naprema mjeničnom akceptu (D/A, documents against acceptance)

Upotrebljava se analogija D/P klauzule, s tom razlikom da se dokumenti izručuje naprema izvršenom akceptiranju mjenice, na taj način se kreditira kupac (30,60,90 dana)

Kao mjenični iznos upisuje se iznos fakture, dospjelost prema originalnom dogovoru, vrijedi zakonska regulativa sjedišta vjerovnika

Kod D/A (dokumenti koje treba predočiti: faktura, specifikacija, osiguranje, tovarni list – kao i kod D/P + ispunjena mjenica)

Iznos na mjenici = fakturi,

Dospjelost = po dogovoru

Vjerovnik = prodavatelj (izdavatelj)

Kupac u banci akceptira mjenicu i podigne dokumente, mjenicu banka šalje natrag izvozniku.

c) Dokumenti naprema mjeničnom akceptu, izručenje dokumenata pri plaćanju mjenice - obrađena u JPI-522, ali veoma rijetko u upotrebi – kupac na poziv mjenicu akceptira, ali dokumenti ostaju u posjedu banke sve do plaćanja mjenice o dospjelosti.

d) Dokumenti naprema neopozivom potvrđenom platnom nalogu (irrevocable confirmed payment order) – veoma blizu institutu bankovne garancije, pokriva ne samo rizik neplateži već i rizik da dokumenti neće biti otkupljeni. JPI ovu vrstu inkasa ne uređuju.

• Pri upotrebi ove klauzule kupčeva banka prodavatelju robe unaprijed potvrdi da će ona sama isplatiti dogovoreni iznos ako joj prodavatelj dostavi zahtijevane robne, transportne i osiguravateljske dokumente.

• Kada inkasna banka pismeno potvrdi prodavatelju da je primila takav nalog i da će ga izvršiti, prodavatelj dobiva samostalan zahtjev naspram banke za plaćanje određenog iznosa ukoliko joj predloži zahtijevane dokumente.

e) Dokumenti naprema odloženom plaćanju – pokriće standby akreditiv – stranke u osnovnom posle se dogovore da će prodavatelj kratkoročno kreditirati kupca (90-180 dana) u okviru dokumentarnog inkasa, ali s tom razlikom što u posao kreditiranja nije uključena mjenica kao kreditni instrument nego standby akreditiv.

Ovime se ne isključuje rizik neotkupa dokumenata, nego se prodavatelju osigurava sigurnost plaćanja na dogovoreni dan dospijeća.

• JPO-500 koji uređuju dokumentarni akreditiv se do određene mjere primjenjuju i pri standby akreditivu.

• Arbitražna praksa zastupa stajalište pri dokumentarnim inkasima da je reklamacija robe izvedena prije otkupa dokumenata (čak i ako se radi o pregledu robe od neutralne osobe) preuranjena i zbog toga se ne uvažava.

• Po otkupu dokumenata i preuzimanju robe kupac je dužan kontrolirati kvalitetu i kvantitetu robe te tek tada ima pravo reklamirati robu u okviru reklamacijskih rokova.

• Banka pošiljateljica tj. inkasna banka nisu ovlaštene da dokument izruče kupcu na temelju njegove izjave o međusobnom prijeboju potraživanja.

• Rizici postoje na strani prodavatelja u pogledu neakceptiranja mjenice ili neplaćanja, a na strani kupca rizik iskupa dokumenata ili akceptiranja mjenice bez viđenja robe.

• Iako naplatna banka nastupa u interesu nalogodavatelja inkasa, s njim nije u pravnom odnosu i nasuprot nje nalogodavatelj nema neposrednih zahtjeva niti mogućnosti davanja neposrednih uputa, jedini koji to ima je dostavna banka.

• Inkasna banka nije dužna kontrolirati dokumente s istom strogosti koja vrijedi u akreditivnom poslovanju, njezina kontrola je ograničena na utvrđivanje da li su priloženi svi dokumenti koji su u inkasnom nalogu navedeni.

• Inkasni nalog mora sadržavati rok u okviru kojeg mora dužnik dokumente honorirati.

• JPI-522 su zauzeli stajalište da banke rokove utvrđene za honoriranje sa izrazima: prvi, trenutačni, instanti neće upoštivati.

• U slučaju manjkavih uputa banka će dokumente izručiti kupcu jedino uz istovremeno plaćanje i nije odgovorna za posljedice koje bi rezultirale iz kašnjenja pri izručenju dokumenata.

• Ako prodavatelj bez prethodne suglasnosti inkasne banke pošalje robu na ime banke, a ne na ime kupčeva špeditera, banka nije dužna preuzeti pošiljku, rizik i odgovornost za takvu pošiljku snosi prodavatelj.

• Djelomična plaćanja u dokumentarnom inkasu su dozvoljena isključivo ako je tako naznačeno u inkasnom nalogu.

• Banke po propisu JPI-522 ne odgovaraju za:

• postupanja drugih banka uključenih u inkaso posao,
• oblik, autentičnost i pravni učinak pojedinih dokumenata,
• opis, količinu, težinu, kvalitetu, stanje, pakiranje, nabavu ili samo postojanje robe,
• platnu sposobnost ili kredibilnost pošiljatelja, špeditera, prijevoznika, osiguravatelja i drugih,
• posljedice gubitka ili kašnjenja dostave dokumenata,
• greške ili kašnjenja pri prijenosu telekomunikacijskih poruka, grešaka u prijevodu ili objašnjenju tehničkih izraza,
• posljedice nastale radi više sile,
• posljedice slanja robe na ime banke bez prethodne suglasnosti banke.

• Banke odgovaraju za konkretno i profesionalno postupanje po primljenim inkaso uputama.

• U primjeru da se banci dokaže nebriga ili nestručnost u provođenju danih uputa, smatra se da je banka bez obzira na propise JPI-522 u potpunosti odgovorna za nastalu štetu.

• Nerobni ili čisti inkaso predstavlja naplatu VP-a koje ne prate komercijalni papiri. Kod predaje tih papira banci na inkaso, novčani se iznos vlasniku odobrava tek nakon izvršene naplate. Nakon predaje VP-a bankama na inkaso prijenos se obavlja pomoću tzv. inkaso indosamenata.

• Ovisno o posredničkoj ulozi banke i njenoj obvezi u inkaso poslu razlikuju se nostro i loro inkaso poslovi.

• Kod nostro inkaso poslova domaća se banka javlja kao banka nalogodavca od kojeg prima dokumente na naplatu.

• Kod loro inkaso poslova domaća banka se javlja kao inkaso-banka koja dokumente primljene od inozemnog korespondenta prezentira domaćem dužniku.

Sudionici dokumentarne naplate su:

• nalogodavac – klijent koji povjerava posao naplate svojoj banci i dostavlja joj dokumente,

• dostavna banka (remitent) – nalogodavac joj povjerava posao,

• naplatna banka – svaka banka uključena u postupak naloga za naplatu,

• prezentirajuća banka – naplatna banka koja prezentira dokumente trasatu,

• trasat – prezentiraju mu se dokumenti radi naplate.

• Nalogodavac daje točne instrukcije kako moraju postupiti ovlaštene banke. Banke provjeravaju da li dokumenti odgovaraju dokumentima koji su navedeni u nalogu za naplatu i nemaju drugih obveza u vezi s dokumentima.

• Uputno je za izvoznika da ugovori inkaso posao s bankovnom garancijom. Ona daje izvozniku sigurnost da će isporukom robe i predajom dokumenata doći do naplate svojih potraživanja.

• Bankovne garancije se ne koriste kod malih i srednjih vanjskotrgovinskih poslova, ili u slučaju kada su prodavatelj i kupac stalni poslovni partneri jer im je ona nepotrebna.

BANKOVNA DOZNAKA

• Međunarodna bankovna doznaka spada u najstarije i najmasovnije instrumente platnog prometa, kojim domaća banka po nalogu svog komitenta nalaže inozemnoj banci – korespondentu isplatu određene novčane svote.

Poduzeće A

Poduzeće B

nalog smanjenje isplata

za isplatu sredstva

na računu

Korespondentna

banka

Banka

nalog za isplatu

potraživanje

• U vanjskotrgovinskom poslovanju koristi se u sljedećim poslovnim situacijama:

• za plaćanje robe manjih vrijednosti, prije prispijeća robe u zemlju uvoznika,

• za plaćanje gospodarskih usluga izvršenih od strane inozemnih poslovnih partnera,

• za plaćanje ugovorenog predujma bez obzira na njegovu visinu, prije isporuke robe ili izvršenja neke gospodarske usluge, uz odgovarajuće osiguranje nalogodavca za izvršenje doznake za inozemstvo od rizika neizvršenja ili nepotpunog izvršenja ugovornih obveza inozemnog korisnika bankovne doznake,

• za plaćanje anuiteta po kreditnom aranžmanu s inozemnim dobavljačem odnosno inozemnim vjerovnikom,

• za ostala nerobna plaćanja,

• za plaćanja unaprijed pri uvozu robe, bez obzira na njezinu vrijednost, kad između poslovnih partnera postoje duže i dobre poslovne veze i kad je uvoznik osvjedočen o odličnom bonitetu  inozemnog dobavljača,

• preporučljivo odrediti neku razumnu granicu tog povjerenja i visine vrijednosti bankovnih doznaka u inozemstvu koje će se izvršavati bez posebnog osiguranja od mogućih rizika financijskog gubitka zbog mogućnosti iznenadnog stečaja inozemnog dobavljača ili nekih drugih rizika koji mogu nastati i izvan volje inozemnog poslovnog partnera.

• Obavljanje platnog prometa sastoji se u izdavanju posebnog naloga banci za izvršavanje doznake u inozemstvo.

• Nalogodavac za izvršenje doznake u inozemstvo mora imati poslovne banke financijsko pokriće na temelju kojeg će banka izvršiti bankovnu doznaku u skladu s primljenim uputama ispisanim na posebnom obrascu “Nalog za doznaku u inozemstvo” koji se sastoji od:

• iznosa doznake,
• valute u kojoj će se izvršiti plaćanje,
• naziva ili imena korisnika kojem treba izvršiti isplatu,
• za čiji se račun obavlja isplata,
• svrhe doznake,
• eventualnih uvjeta uz koje će se izvršiti plaćanje,
• klauzule o pokriću banci za izvršenu doznaku u inozemstvo.

• Banka može nalog izvršiti direktnom isplatom korisniku, prijenosom u korist njegovog računa, poštanskom uputnicom, čekom i dr.

Vrste bankovnih doznaka su:

• nostro – naša banka njome transferira iznos deviznih sredstava u inozemstvo

• loro – obavlja se transfer deviznih sredstava u našu zemlju

• robna – obavlja se plaćanje po robnim transakcijama

• nerobna – obavlja se transfer deviznih sredstava u inozemstvo po raznim osnovama iz poslovnih i neposlovnih odnosa s nerezidentima

• uvjetna – obavlja se isplata ino-korisniku nakon što on izvrši ugovorenu obvezu koja je uvjet za isplatu

• bezuvjetna - obavlja se isplata u inozemstvo bez uvjeta

• konvertibilna – služi za plaćanje u konvertibilnim devizama

• nekonvertibilna – služi za plaćanja u zemlji i naplate iz zemlje s kojima je zaključen klirinški način plaćanja i kod kojih se doznake vode u obračunskoj valuti, a plaćaju se i naplaćuju u kunama preko HNB.

ČEK

• Ček je formalan vrijednosni papir sa zakonom određenom formom koji se koristi u međunarodnim plaćanjima, a može glasiti na ime, na donositelja i po naredbi.

• Ček je vrijednosni papir kojim izdavatelj (trasant) bezuvjetno nalaže drugoj osobi (trasatu) –banci da iz njegovog pokrića pri njoj isplati zakonitom imatelju čeka određenu svotu novca.

• Ček se pravno temelji na ugovoru o novčanom depozitu kojeg ima trasant pri banci.

Banka

Poduz. A

Poduzeće A

smanjenje sredstava

na računu

ček potraživanje

isplaćuje ček

Poduzeće B

U poslovnom svijetu čekovna regulativa je podjeljena na dva velika pravna sustava:

1) Ženevsko čekovno konvencijsko pravo, koje se temelji na Ženevskoj konvenciji o čeku iz 1931.

2) Anglosaksonski pravni sustav koji se temelji na Bill of Exchange Act iz 1882.

• Ček ima 6 bitnih sastojaka:

1. naznaku da je ček napisan u tekstu isprave
2. bezuvjetni naputak da se plati određena svota novca iz trasantova pokrića
3. ime trasata
4. mjesto plaćanja
5. mjesto i dan izdanja
6. potpis trasanta

• Ček koji je plativ u državi smije se trasirati samo na banku, a ček koji je plativ izvan države smije se trasirati i na druge osobe, ako to dozvoljavaju propisi u kraju plaćanja.

• U čekovnom pravu vrijede pravila:

• ako nije posebno navedeno, mjesto koje je navedeno pokraj trasatova imena, kao mjesto isplate.
• ček u kojem nije navedeno mjesto izdavanja, smatra se da je izdan u mjestu koje je navedeno pored imena trasanta.

• Glavne razlike između mjenice i čeka

• čekovni trasat može biti samo banka,
• ček može biti izdan na donositelja,
• ček ne poznaje institut akcepta niti kamatnu klauzulu,
• ček je plativ «na pogled»,
• ček se ne može izdati u kopiji,
• ček ne može biti domiciliran,
• protest nije uvjet za provedbu regresa (nadomješta ga pisana izjava trasata o neplaćanju)
• trasat nije čekovni dužnik,
• ček se može opozvati,
• imalac čeka može odbiti djelomično plaćanje čeka

• Ček se smije izdati samo na onu osobu pri kojoj trasant ima pokriće i s kojim može slobodno raspolagati.

• Nepostojanje pokrića nema za posljedicu nevaljanost čeka, nego zahtjeva odštetnu, kaznenu i poreznu odgovornost izdavatelja takvog čeka.

• Pojedine vrste čekova razvrstavaju glede na:

• način određivanja čekovnog imaoca,
• način upotrebe čeka,
• ulogu u kojoj nastupaju čekovni trasant i trasat

• Način određivanja čekovnog imaoca:

• ček na ime – točno je određen čekovni imalac (remitent čeka). Ako je čekovni remitent označen alternativno (npr. plaćajte HT d.d. ili donositelju) takav ček se ocjenjuje kao ček na  donositelja.
• ček na donositelja – sadrži klauzulu «plaćajte donosiocu». Banka nije dužna utvrditi da li je osoba koja daje ček na naplatu i pravno legitimni imatelj čeka.
• vlastiti trasirani ček – ček pri kojem su trasant i trasat ista osoba.
• ček trasiran po vlastitoj odredbi – ček pri kojem su trasant i remitent ista osoba,

• Način upotrebe čeka:

• gotovinski ček – posjeduje uputu za plaćanje određenog iznosa u gotovini.
• prijenosni ček – ček s kojim izdavatelj čeka banci nalog da s njegovog računa prenese određeni iznos na račun remitenta.
• obračunski ček – posjeduje klauzulu «samo za obračun», koja zabranjuje gotovinsku isplatu.
• barirani ček – ček prekrižen sa dvije dijagonalne crte i unovčiv samo pri određenoj banci.

• Posebne vrste čekova:

• Certificirani ček – Ženevski jedinstveni zakon o čeku zauzima stajalište da ček ne može bit akceptiran i da se svaka izjava na čeku koja ima svojstvo akcepta smatra nevažećom.

• Američka poslovna praksa razvila institut certifikacije čeka sa istim pravnim posljedicama kao i akcept.

• Banka – čekovni trasat – postaje s aktom certifikacije čekovni jamac. Banka može certificirati ček na zahtjev izdavatelja ili na zahtjev imatelja čeka.

• Na naličju certificiranog čeka banka stavlja klauzulu “Certified” (potvrđeno), “Accepted” (prihvaćeno) ili “Good” (dobar), i time ček sadrži jamstvo banke da je do visine certificiranog  iznosa blokirala trasantov račun i obvezuje se da će iznos biti isplaćen.

• Vizirani ček – čekovi koji posjeduju klauzulu «Visa br…» i potpis banke.

• Viziranjem čeka banka – trasat potvrđuje postojanje čekovnog pokrića u trenutku izdavanja čeka, ali sama banka ne preuzima obvezu da će pri predočenju, ček i isplatiti.

• Bankovni ček - Ženevski jedinstveni zakon o čeku zauzima stajalište da čekovni trasant i trasat ne mogu biti ista osoba, ali je izvanredno dopušteno izdavanje bankovnog čeka.

• Bankovni ček ne može glasiti na donositelja nego samo na ime.

• Posebnost bankovnog čeka je da posjeduje rok za predočenje u naplatu od 6 mjeseci od datuma izdanja čeka.

• dokumentarni ček javlja se kod izvoza roba i usluga. Uz ček se pojavljuju određeni dokumenti (faktura, teretnica) jer je njima uvjetovana isplata.

• putnički ček izdaje jedna od poznatih svjetskih banaka ili turističkih agencija a služi privatnim osobama za razna plaćanja u zemlji ili na putovanju u inozemstvo. Glase na okrugle iznose utisnuti u gornjem lijevom uglu na licu čeka. Nosi na sebi ime izdavatelja i isplaćuju se samo u valuti zemlje u kojoj se vrši isplata.

• euro ček se javio 1967. god. u Belgiji pri čemu su banke garantirale ispravnost i isplatu njihovih čekova posebnim garantnim karticama. Ideja se proširila na 15 zemalja Zapadne Europe. Da bi banke ušle u ovaj sustav moraju: uključiti se preko nacionalnih udruženja banaka, prihvatiti standardni oblik i veličinu garantne kartice i čeka te obvezne elemente, prihvatiti jedinstvena pravila za uporabu garantnih čekova, te imati devizne propise u zemlji. Sustav ima zajednički simbol EC – Euro cheque. Isplaćuju ga banke i mjenjačnice uz predočenje garantne kartice koju može koristiti samo vlasnik

Prijenos čeka

• Ček na donositelja prenosi se izručenjem, indosament na takvom čeku ima samo garantni učinak, kojim indosant postaje regresni dužnik.

• Ček po naredbi se prenosi indosamentom i istovremenom predajom indosiranog čeka. Djelomični indosament je bez pravnog učinka.

• Indosament mora biti bezuvjetan. Predstavlja izjavu na čeku kojom se pravo naplate prenosi s jedne osobe na drugu.

• Prijenos punim indosamentom obavlja se upisom imena i prezimena vlasnika čeka i onoga na koga se ček prenosi na poleđini čeka.

• Potpis na stražnjoj strani čeka smatra se kao aval dat za trasanta.

• Ček koji ima klauzulu «ne po naredbi», ne može se indosirati, pa se prenosi cesijom.

Avaliranje čeka

• Ček može avalirati svaka osoba koja je pasivno čekovno sposobna. Trasat ne može nastupiti kao avalist jer bi to značilo akceptiranje čeka.

• Ukoliko aval ne označuje posebno za koga je dat, smatra se da je dat za čekovnog trasanta. Djelomični aval je dopušten.

• Obveza avaliste je po svojoj prirodi solidarna i neakcesorna.

• Rokovi u kojima se ček mora podnijeti na naplatu u domaćem platnom prometu su:

1. 8 dana od dana izdanja ako je isto mjesto izdanja i plaćanja u našoj zemlji
2. 15 dana od dana izdanja ako je mjesto izdanja i plaćanja različito
3. 20 dana od izdanja ako je ček izdan u europskoj zemlji
4. 60 dana od izdanja ako je ček izdan izvan Europe

• Čekovno pravo poznaje objektivne i subjektivne prigovore koje trasant može imati protiv čekovnog vjerovnika:

• Među objektivne prigovore uvrštavaju se:

• formalna manjkavost čekovnog lista,
• manjkavost pasivne čekovne legitimacije,
• čekovni trasant je čekovni iznos već platio,
• ček je prejudiciran,
• istekao je zastarni rok

• Među subjektivne prigovore uvrštavaju se prigovori prijeboja međusobnih potraživanja, prekid osnovnog posla za ispunjenje kojeg je ček bio izdan…

• Regresni zahtjev imatelja čeka prema indosantu i trasantu zastarijevaju u 6 mjeseci od isteka roka za predočenje čeka na naplatu.

• Međusobni regresni zahtjevi indosanata kao i indosanata prema trasantu zastarijevaju u 4 mjeseca od dana kada je indosant isplatio ček ili od kada je protiv njega poveden sudski spor.

KREDITNO PISMO

• Kreditno pismo je instrument plaćanja s inozemstvom kojim tuzemna banka posebnim pismom izdanim redovito u posebnoj formi ovlašćuje svoga korespondenta u inozemstvu da isplati odjednom ili djelomično iznos naveden u njemu.

Poduzeće A

Poduzeće B

nalog za smanjenje isplata

otvaranje sredstva

kreditnog na računu

pisma

Korespondentna

banka

Banka

kreditno pismo

potraživanje

• U poslovanju s kreditnim pismom možemo susresti:

• nalogodavca izdavanja kreditnog pisma – fizička ili pravna osoba koja kod banke izdavatelja raspolaže određenim sredstvima

• banku – izdavatelja kreditnog pisma

• banku – isplatioca kreditnog pisma

• korisnika kreditnog pisma

Kreditna pisma dijelimo na:

• posebno kreditno pismo – ovlašćuje se banka da sama izvrši isplate iz pisma.
• cirkularno kreditno pismo – ovlašteno više banaka za isplatu pisma.

• Banka koja izdaje kreditno pismo adresira ga obično neposredno na korisnika, a dostavu obavlja poštom, predajom nalogodavatelju koji ga sam uručuje korisniku ili konačnim posredovanjem neke druge banke.

Osnovni elementi kreditnog pisma:

• naziv i sjedište banke koja je izdala pismo
• broj kreditnog pisma
• mjesto i datum izdavanja
• ime osobe na koju glasi
• iznos do kojega se mogu obavljati isplate iz kreditnog pisma
• potpisi ovlaštenih osoba banke koja je izdala kreditno pismo

KREDITNA KARTA

• Kreditna karta je praktičan instrument plaćanja a njegova se kvaliteta očituje u brzom i ekspeditivnom plaćanju usluga, kupnji usluga i podizanjima gotovine na šalterima banaka.

• Plaćanje se obavlja prezentiranjem kreditne karte i potpisivanjem računa.

• Izdavatelj kreditne karte zaključuje s korisnikom karte ugovor po kome će izdavatelj karte plaćati do ugovorenog iznosa u ugovorenom roku sve izdatke koje je korisnik karte izvršio na temelju kreditne karte.

• Kreditna karta se izdaje u unikatu sa specifičnim oznakama koje sprečavaju falsifikat. Na njoj je označena firma izdavatelja karte i glasi na ime i prezime korisnika.

• Prilikom izdavanja provjerava se imovinsko stanje korisnika, prihode, solidnost i kreditna sposobnost.

Vrste kreditnih karata:

• kreditne karte po kojima izdavatelj plaća na kraju mjeseca sve izdatke koje je vlasnik karte izvršio na temelju karte (Dinners club, American express, Hilton, Carte blanche)

• kreditne karte koje služe svom vlasniku kao garancija da ček koji izdaje ima pravo pokrića (Intercarte, Retail credit cards, Carte G., Check card, Bankers card).

• kreditne karte po kojima vlasnik karte plaća izdavatelju izvršene izdatke o roku koji želi (Dinners club, American express, Carte blanche).

BANKOVNE GARANCIJE

• Bankarske garancije nastale su kao sredstvo osiguranja izvršenja ugovornih obaveza stranaka, odnosno zaštita od rizika neurednog izvršenja tih obaveza.

• Korisnik bankarske garancije (vjerovnik iz osnovnog ugovora) ostvarit će uredno izvršenje ugovornih obveza odnosno naknadu štete zbog povrede tih obveza, ako ne onda od banke, koja je izdala garanciju.

• Banke ne osiguravaju ispunjenje obveze glavnog dužnika. One se samo obavezuju da će korisniku bankarske garancije nadoknaditi štetu u granicama visine iznosa navedenog u bankarskoj garanciji. Banka izvršava obvezu koju u ugovorenom roku nije izvršio glavni dužnik.

• Osnovni elementi bankarske garancije su:

• mjesto i datum izdavanja
• naziv i adresa korisnika garancije
• broj garancije
• uvodni dio garancije
• garantna obveza
• iznos garancije s eventualnim klauzulama o kamatnoj stopi, kliznoj skali i dr.
• način plaćanja
• rok važnosti garancije
• klauzula o sudskoj nadležnosti
• klauzula o vraćanju garancije
• način dostave garancije
• pečat i potpis

Osobe koje se pojavljuju u bankarskim garancijama:

• nalogodavac garancije- dužnik koji se obavezao svom poslovnom partneru da će osiguranje izvršenja obveza garantirati banka

• banka- izdaje garanciju –garant

• korisnik garancije-vjerovnik koji dobivanjem garancije stječe pravo potraživanja prema banci u okviru ugovorenih obveza u samoj garanciji

• Vrste bankarskih garancija s obzirom na izvršenje obveze, namjenu i ostale karakteristike:

• obična (čista) bankovna garancija – banka jamči korisniku da će obvezu izvršiti u potpunosti ako komitent ne ispuni tu obvezu.

• solidarna bankovna garancija – komitent i banka odgovaraju za preuzete obveze solidarno.

• bezuvjetna bankovna garancija – banka garant izvršava obveze u ugovorenom roku na prvi poziv korisnika, jer je nalogodavac nije izvršio.

• uvjetna bankovna garancija – korisnik se obvezuje da će prije korištenja ispuniti ugovorom preuzete obveze.

• bankovna garancija za plaćanje (kreditna garancija) - jamče korisniku da će im banka garant isplatiti glavni dug ako to ne izvrši glavni dužnik. Njima se garantira povrat kredita, plaćanje isporučene robe i sl.

• činidbena bankovna garancija - njima banka garantira korisniku garancije da će glavni dužnik obaviti određeni posao – činidbu, odnosno rad. Banka nije dužna obaviti garantiranu činidbu, već je dužna platiti svotu ugovorenu u garanciji korisniku garancije. Tu spadaju npr.: garancija za pravodobno obavljen posao, garancija za sudionika u licitaciji, garancija za povrat ambalaže, carinska garancija i druge.

• protu-garancija - izdana je u korist banke garanta, kojom se garantira da će banci garantu biti nadoknađeno ono što plati prema garanciji koju je izdala.

• super-garancija - njome druga banka garantira da će banka koja je izdala bankarsku garanciju ispuniti svoje obveze iz te garancije.

• Bankarske garancije mogu biti i nebankarske, jer ih mogu izdavati poduzeća, posebni zavodi.

• Bankovna garancija može biti posredna (izdaje ju inozemna banka po nalogu domaće korisniku u inozemstvu) i neposredna (izdaje ju domaća ovlaštena banka korisniku u inozemstvu).

• Posredna garancija može biti pokrivena (ako je izdavatelj garancije inozemna banka s kojom domaća banka) ili nepokrivena (ako garanciju izdaje inozemna banka kao direktan ili indirektan posrednik).

• Notificirana garancija je ona kod koje banka bez preuzimanja vlastite obveze priopćava tekst korisniku tekst koji je dala banka dužnika.

• Konfirmirana garancija vlastite garancije korisnikove banke na temelju kontragarancije dužnikove banke.